Ne treba brisati dio povijesti

 

Moj osobni stav po pitanju promjene naziva ulica koje nose ime Josipa Broza Tita je jednostavan i glasi: ne. Smatram da ne bi trebalo mijenjati nazive ulica koje desetljećima nose njegovo ime. Takva praksa mijenjanja naziva ulica, na žalost, prisutna je dugo. Kada prođe jedna povijesna epoha, neki dođu na ideju da odmah promijene i nazive ulica koje nose imena značajnih povijesnih ličnosti. Tako je poslije završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine, došlo je do promjene naziva ulica u gotovo svim gradovima i selima tadašnje Jugoslavije. Zanimljiva je recimo činjenica da je u Beogradu konkretno ostao naziv ulice knez Mihajla do dan danas. Postavlja se pitanje zašto kada su skoro svi nazivi ulica promijenjeni? Također, u blizini te ulice nalazila se ulica koja je nosila upravo naziv Josipa Broza Tita, a danas nosi naziv Srpskih vladara i ne vidim razlog zbog kojeg je naziv te ulice mijenjan, s obzirom na to da je Tito dio naše povijesti, kako god mi to danas prihvaćali. Nisam sigurna što bi se promjenom naziva ulica postiglo. Negiramo li mi tim činom postojanje Josipa Broza Tita u našoj povijesti? Ako je netko dio povijesti jednog naroda, to tako treba ostaviti. Mislim da je jako licemjerno što često mijenjamo stavove i mišljenja. Sada se »kao« pojavljuju neki novi junaci po kojima ulice trebaju dobiti ime, a ja mislim da jednostavno ono što je dio povijesti treba ostati. 

S. D.

 

Držati se tradicionalnih naziva

 

Moj stav je da promjena naziva ulica i trgova općenito nije dobra niti za nas pojedince, niti za imidž naseljenih mjesta. Osobno, tužan sam zbog promjena naziva ulica i trgova koji nose Titovo ime, nekako smo na njih navikli. Rođen sam i odrastao u Titovo vrijeme, a i u desetljeću poslije njegove smrti još uvijek nam je funkcionirao sustav kojega je njegova administracija poslije Drugog svjetskog rata utemeljila i kasnije usavršavala. U to vrijeme završio sam školu i uposlio se, sjećam se da se od te plaće dobro živjelo. Po pričama starijih nikada ranije običan, mali čovjek nije živio dobro i kvalitetno kao u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Bio sam ogorčen i kad su u mojoj Sonti devedesetih mijenjani nazivi pojedinih ulica, očito bez ikakvog reda i bez osnovnih znanja. Politički poltroni tada su, pretpostavljam u dogovoru ili po nalogu jačih političkih igrača, izdejstvovali promjenu naziva ulica koji su imalo mirisali na hrvatski, a, recimo i do danas nam je u uporabi ostao naziv Strossmayerova za naš nekadašnji 1. sokak. Mislim da su i u razdoblju od Drugog svjetskog rata do Titove smrti politički poltroni inicirali i realizirali davanje njegovog imena glavnim ulicama i trgovima, pa čak i nekim mjestima. Veliki sam štovatelj tradicije, pa mislim da bi bilo najmudrije zanemariti blisku povijest i naseljenim mjestima, ulicama i trgovima dati nazive koje su nosili stoljećima unazad.

I. A. 

 

Nepotreban trošak

 

U Beregu, osim jedne ili dvije ulice, od 90-tih nije bilo promjene naziva. Nekdašnja Ulica maršala Tita 90-tih je preimenovana u Jugoslovensku, a tako se zove i danas. I još jedna ulica, čijeg prijašnjeg naziva se ne sjećam, promijenila je naziv i sada je to Ulica Majora Tepića. I danas u selu imamo Ulicu Ive Lole Ribara, Ulicu Jugoslovenske narodne armije, Oktobarske revolucije, Radeta Končara, imamo i Gundulićevu i Matije Gupca, ali recimo i Ulicu braće Radić koja taj naziv nosi od kada ja pamtim. Ti nazivi nikome ne smetaju. U vrijeme kada sam bila članica Savjeta Mjesne zajednice o promjeni naziva ulica nikada se nije raspravljalo, a koliko znam to ni sada nije aktulana tema. Meni osobno ne smetaju nazivi ulica iz Titovog vremena. Ipak to vrijeme nas starije asocira na jedan bolji život. Svaka promjena naziva sa sobom povlači troškove koje, nepitani žele li tu promjenu, imaju sami stanovnici iz tih ulica. Treba mijenjati osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu, zdravstvenu knjižici i druga dokumenta. Sve to košta, a u Beregu su većinom ostala staračka kućanstva. I čemu onda taj nepotrebni trošak? Znate, politika danas veliča jedne, a za 5-10 godina neke druge, pa kad bismo se time rukovodili više ne bismo ni znali u kojoj ulici živimo. U Strasbourgu ulice se zovu ulica graha, ulica graška, ulica breskve, ulica jabuke, pa da smo i mi davali takve nazive ulicama, ni jedna se politika ne bi mogla buniti. 

Z. V.