Pasje vrućine su zahvatile i naš grad. Moram priznati, nikad nisam volio vrućinu. Na more smo obično išli u rujnu, kada sunce ne prži tako jako, voda je još topla i što je najbitnije mnogo manje ima turista i na plaži možeš birati mjesto gdje ćeš prostrti ručnik. O, ta lijepa stara vremena kada smo ljeti išli ljetovati, a zimi zimovati. Naprosto ljetovati ili zimovati postao je statusni simbol. Tko to može sebi priuštiti spada u bolje stojeći sloj stanovništva. U doba socrealizma relativno jeftino i pristojno svi su mogli, naravno koji su imali želju, otići makar na desetak dana u radnička odmarališta kojih je bilo bezbroj. Sjećam se da je na Pelješcu, u Orebiću, postojalo jedno malo naselje tik uz more koje se zvalo Subotičko ljetovalište. Ovdje u kućama u nizu skoro svaka subotička radna organizacija (to se tada tako zvalo) imala je makar jednu sobu s kuhinjom. Tuš je bio zajednički, bar za one sobe gdje sam ja s familijom nekoliko puta boravio. U dvorištu smo mogli peći ribu na žaru ili tko je što već volio. Pojma nemam što je današnja sudbina ovog malog ljetovališta. Vjerojatno je vihor rata promijenio i vlasništvo, ili ako nije, neki ga sigurno koriste.
Tko je smislio ljetovanje?
Na ovo pitanje odgovor je vrlo jednostavan. Naravno, bogati ljudi. Prvi turisti na europskom kontinentu bili su Englezi. Ljeti su dolazili najprije na francusku rivijeru, a zimi u Švicarsku. Ubrzo se uvidjelo da je turizam jako isplativa djelatnost, napose u zemljama koje obiluju prirodnim ljepotama i imaju kulturnu i povijesnu tradiciju. A što je s nama, koji se samo sjećamo nekadašnjeg Panonskog mora? Pa i mi Subotičani imamo svoje »more – dragulj sjevera« koje se zove Palićko jezero. Ljetovalište je nastalo kao turistička destinacija, prije svega kao lječilište. Osnova lječilišta bili su voda i mulj jezera Palić, i veliki umjetno stvoreni park koji je važio kao zračna banja. Ono što se danas zove »banja Palić« stvoreno je rukama naši vrijednih predaka. Palić su prije svega stvorili imućni subotički građani. Palićke vile, kojima se i danas divimo, imale su svoje vlasnike i najčešće ih nazivamo po njihovim obiteljskim imenima. Masovni turizam je počeo onda kada je izgrađena pruga Subotica – Segedin i kada je prvi električni tramvaj stigao u grad. Cijeli kompleks je bio u vlasništvu grada koji je investirao u njegovo održavanje i razvoj, ponekad ga davao i u najam. »Promena imperije«, kako neki povjesničari vole reći, Paliću je donijela sasvim novu situaciju. Većina njegovih stalnih i bogatijih gostiju ostala je s druge strane granice. Mjesto je moglo računati s »turistima« iz Subotice i njene bliže okolice. U novoj državi uopće nije bila poznata kao »banja«, niti je tako nazivana. U nekadašnjem parku, zvanom Bezerédy, stvoren je »Muški štrand« i vježbalište za članove udruge Sokol. Poslije II. svjetskog rata vježbalište Sokol pretvoreno je u Partizan. Na dijelu obale iza Bagolyvára počelo je nicati jedno lokalno radničko odmaralište, čije su građevine bile građene uglavnom od najjeftinijih materijala: od drveta i lezonita, obojenih jarkim bojama. Ovo prvo vikend naselje uopće se nije uklapalo u okoliš. Kada su potrebe za »vikend kućicama« porasle, »urbanističkim planom« stvoreno je današnje izuzetno kaotično Vikend naselje. Ulagano je i u tramvajski promet. Pruga je produžena do Muškog štranda i gdje je to bilo moguće tračnice su udvojene. Tramvaji su prometovali svakih pet minuta. U okviru budućeg plivačkog centra izgrađen je i manji termalni bazen.
Stagnacija ljetovališta
Industrijski razvoj grada prvo je platila voda jezera. Cijeli eko-sustav upropašten je u mjeri da se moralo pristupiti sanaciji vode jezera. U to doba to se u novinama zvala »akcija stoljeća«, koja je trajala šest godina (1972.-78.). Za to vrijeme ukinut je i tramvaj, prije svega zbog izgradnje autoputa E-5 kroz grad. Turistički život je potpuno zamro. Mnogi objekti su se urušili, a potpuno su srušene zgrade nekadašnjeg banjskog kompleksa. Vjerovali ili ne, nakon ponovnog puštanja vode u jezero ona je bila žućkaste boje i bila je prozirna. Mogao sam vijeti svoje prste na nozi. Danas, iako je izgrađen još jedan pročistač i industrija uglavnom ne radi, voda jezera opet nikako nije u redu. Čak su postavljene ploče s natpisom zabrane ulaska u vodu. Priznat ćete: ljetovalište koje praktično nema vodu nije za masovniji turizam. U ovoj vrelini od »turizma« ostaju nam samo dobri stari lavor i bazenčić s termalnom vodom na Paliću.
