Među malobrojnim sačuvanim objektima nekadašnjih salaških i seoskih škola u subotičkom ataru, zgrada u Mirgešu jedna je od rijetkih koja se cijeli svoj vijek – i danas – koristi u iste namjene, u obrazovne svrhe. Ovaj objekt namijenjen je nastavi za đake nižih razreda osnovne škole i za boravak djece iz Mirgeša u dobi od tri do sedam godina, a organizacijski pripada Osnovnoj školi Matija Gubec u Tavankutu. U školskom i predškolskom programu ukupno obuhvaća oko 40 djece.

Zgrada koja je dio života svakog čovjeka koji je u Mirgešu pohađao školu i izgledom pokazuje svoju važnu ulogu i u prošlosti i u sadašnjosti ovog sela: veliko dvorište brižno je njegovano, sve je uredno i stalno održavano, svugdje je red, nigdje smeća... Mir-gešani vole svoju školu i svatko od sugovornika je s osmijehom govorio o školskim danima, pa i o vremenu prije no što je preuređena, dok se još ložilo u veliku kaljevu peć. Staro zdanje obnovljeno je prije dvadesetak godina kada su osuvremenjeni uvjeti u školi i dograđena još jedna učionica. Nekadašnji đaci se i danas ovdje osjećaju kao »kod kuće«.

Dio velikog dvorišta ispunjen je stablima oraha iz vremena kada je ovdje radila i mladice oraha posadila učiteljica Rozika Vuković. U ovoj školi provela je cijeli svoj radni vijek, pa i stanovala u učiteljskom stanu koji je u starim vremenima pripadao školi. Sve stare škole nekada su imale učiteljske stanove. Mirgešani su se na divan, a moguće i jedinstven način odužili svojoj učiteljici: ulici uz školu dali su njeno ime. Zove se Ulica Vuković Rozike.