U povodu desete obljetnice postojanja, o prvoj odigranoj predstavi u subotičkom Hrvatskom narodnom kazalištu svjedočio je glumac Ante Kraljević, tumač glavne muške uloge [Narodno pozorište – Népszinház, Subotica, 1945.-1955., 21.-22.]:
»Da, sjećanje mi je još uvijek svježe, iako je od tada prošlo punih deset godina. Bila je nedjelja, 28. listopada 1945. godine kada smo odigrali prvu predstavu u Narodnom kazalištu. Bio je to veliki dan! Veliki praznik i veliki događaj! Tragedijom Matija Gubec, od Mirka Bogovića svečano je otvoreno naše subotičko kazalište. Zar se moglo izabrati prikladniji komad za ovo veliko slavlje? Ne, nije. To je i općinstvo potvrdilo, dajući sebi oduška burnim aplauzom na otvorenoj sceni. Svi do jednoga, napeto su pratili sudbinu jedne od najtragičnijih ličnosti hrvatske povijesti i stavili se na stranu Gubčevu, protiv okrutne vlastele. Nezaboravne su mi predstave te tragedije odigrane za radnike i đake. U sceni kada Pasanec upada Tahiju, sa seljacima i oslobađa Matiju Gupca i drugove, gledalište se prolamalo od frenetičnog aplauza. A u sceni na ratištu – kada seljaci navale na plemiće, zaneseni đaci mržnjom protiv ugnjetača plemića i s još svježim utiscima iz prošlog, II. svjetskog rata, lupali su nogama i rukama da se orilo cijelo kazalište. Tako je naša prva predstava, u našem mladom kazalištu, naišla na srdačan prijem kod gledalaca...«
Gozetići i krumpir za zimnicu
»U pogledu garderobe, dekora, rekvizita i šminke, nismo imali ni ono najnužnije. Iako sam igrao naslovnu ulogu, nisam imao potrebnu bijelu košulju. Obilazeći kuće i tražeći pomoć od naših građana, pronašli su mi košulju, istina bila je malo prekratka za mene, ali i takva je dobro došla. Osim navedenih poteškoća u pogledu garderobe i ostalog, probe komada su održavane u veoma teškim uvjetima. Umjetnički ansambl je bio malobrojan, bio je formiran od poletnih sposobnih amatera i nekoliko profesionalnih glumaca koji su došli iz Zagreba (…) a komad je zahtijevao više glumaca. Zato su s nama radili i amateri, koji nisu prešli u profesionalne glumce, nego su ostali kod svojih zvanja. Oni su nam zadavali dosta poteškoća, jer i pored najbolje volje, često su izostajali sa proba. U svezi s tim, ispričat ću vam što se desilo na jednoj probi. Kako redatelj komada nije znao da ti dobrovoljci nisu naši stalni članovi, izgubivši strpljenje, čekajući njihov dolazak, počne vikati: – Gdje je taj Gozetić? Gdje je tamničar? Što oni misle? – Primirio se tek kada mu je netko objasnio da su svi otišli po krumpir za zimnicu. Tako smo započeli. Danas je, nakon deset godina u našem kazalištu sasvim drukčije. Prebrođene su početne teškoće.
Desetljeće kasnije
Danas naš ansambl Hrvatske drame broji preko 35 članova, naš fundus je milijunske vrijednosti, naše kazalište posjeduje pokretnu pozornicu i najmodernije električne uređaje. A sve što je bilo ranije, sve poteškoće, trud i zalaganje do krajnosti, ostat će iza mene, kao jedno lijepo sjećanje na počelo rada i početne poteškoće Hrvatske drame u Subotici. Možemo biti zahvalni našoj narodnoj vlasti, našem radnom narodu i svima koji su istovremeno mislili i na krumpir za zimnicu i na naše kazalište, ulažući u njegove temelje krajnje napore svojih mogućnosti. I na kraju, moramo biti zahvalni i našoj publici, koja nas svestrano pomaže i stalno prati rad svoje kuće iza korintskih stupova«, napisao je glumac Ante Kraljević, sudionik prve kazališne predstave subotičkog Hrvatskog narodnog kazališta. Bila je to predstava Mirka Bogovića Matija Gubec (Seljačka buna), a premijerno je odigrana 28. listopada 1945. godine u režijskoj postavci Branka Špoljara.
