Da kvalitetno radi svoj posao

 

Oko izbora Ane Brnabić na mjesto premijerke Srbije, povela se nepotrebna polemika (ali ipak očekivano velika, jer živimo u zemlji gdje većina voli reality programe, a zanemaruje suštinu), koja je otišla u potpuno pogrešnom smjeru. Čini se da o njenom planu što želi učiniti za vrijeme premijerskog mandata znamo manje nego o njenom porijeklu i privatnom životu. Taj osobni dio meni je potpuno nebitan, kao i to je li u premijersku fotelju sjeda žena ili muškarac. Važno je što će ona učiniti iz te fotelje i koliku će snagu njena funkcija ubuduće imati. A to ćemo tek vidjeti. Dobro je što planira posebnu pozornost posvetiti gospodarskom razvoju. Hoće li to donijeti osjetni ili samo statistički boljitak jugu Srbije ili ne, to se ne može znati unaprijed. A od te, gospodarske snage »običnih ljudi«, ovisi sve – i plaćanje poreza i natalitet i to hoćemo li školovati djecu, kupovati, putovati... Od Ane Brnabić očekujem da realno gleda situaciju u kojoj se zemlja nalazi i da posebnu pažnju obrati na Niš i jug Srbije. Očekujem da ukine »de lux socijalu«, odnosno prekomjerno zapošljavanje u javnom sektoru. Očekujem ono što očekujemo od svih funkcionera: da kvalitetno rade posao za koji su plaćeni. Niški novinari imali su priliku s novom premijerkom razgovarati kada je boravila ovdje. Bila je ljubazna i pristupačna. Zbog moje profesije, očekujem da to bude i kao premijerka.

S. D.

 

Ne vjerujem u neki boljitak

 

O izboru Ane Brnabić za predsjednicu Vlade nemam neki poseban stav. Inače nisam opterećen ni nacionalnim, ni vjerskim ni spolnim, da ne kažem seksualnim opredjeljenjima, to je, jednostavno, intima svake jedinke. Jedino sam protivnik pretjeranih javnih manifestiranja svega i svačega. Neka svatko svoju intimu čuva u krugu svoje obitelji. Mislim da je najbitnije da na mjestu predsjednika Vlade figurira osoba koja posjeduje čvrst karakter, stručnost, veliko znanje, osobito na polju ekonomije i veliko iskustvo. Brnabićevoj dosta toga nedostaje i upravo zbog toga se pitam hoće li biti u stanju nositi se s problemima i velikim izazovima koji su pred njom, ili je izabrana kako bi netko drugi preko nje mogao držati sve konce u svojim rukama i vući poteze iza zastora, koji u biti neće biti njezini, ali će se njoj pripisivati i za njih će jedino ona snositi odgovornost. Ova promjena bi mi ulijevala optimizam jedino u slučaju da je Brnabićeva formirala Vladu po svojem izboru, neopterećena međustranačkim trgovinama. Ovako, suradnike, odnosno ministre i to još i troje novih, nametnuli su joj drugi, pa umjesto smanjenja njihovog broja, sada mislim da imamo najglomazniju Vladu u Europi. Drugi razlog zbog kojega ne očekujem boljitak za građane je  praksa koja nam je i do sada pokazivala da su na ministarskim mjestima skoro sve partijski poslušnici sumnjivog obrazovanja, nestručni i nekompetentni za vođenje svojih resora.

I. A.  

 

Sve po starom

 

Nova premijerka Ana Brnabić i stara-nova Vlada samo je nastavak politike prethodne Vlade. Vidjeli ste i sami čak ni velikih personalnih promjena nije bilo, pa onda mislim da ne možemo očekivati ni neke velike promjene u politici koju će voditi Vlada. Mislim da će ključne odluke i dalje donositi Aleksandar Vučić i da će samostalnost premijerke biti prilično ograničena. I dalje ćemo balansirati između Rusije i Europske unije, malo s jednima, pa malo s drugima, pa onda malo više s jednima i tako u krug, a sve pod parolom kako je budućnost Srbije u EU. Mislim da će to sve trajati dok nas EU konačno ne pritisne da se opredijelimo. Slušam ovih dana kako je predsjednik nezadovoljan napretkom u privatnom sektoru, koji je kao kriv što napredak nije kakav je očekivan. S druge strane, ni riječi o javnim poduzećima, velikim potrošačima državnog novca. Jasno je da onda još uvijek nema ni snage ni volje da se nešto suštinski mijenja. Jasno je da ćemo više slušati priče o tome kako nam je neusporedivo bolje nego što stvarno jest. Jasno je i da će ljudi i dalje masovno odlaziti vani u potrazi za poslom, pristojnom plaćom i sigurnošću koju ovdje nemaju. Za nas umirovoljenike jedina je sreća što nam mirovine stižu na vrijeme. O njihovoj visini ne vrijedi trošiti riječi. Ne vrijedi trošiti ni riječi na to kada će mirovine biti vraćene na nekadašnju razinu, a kamoli povećane. Ali došli smo do toga da smo zadovoljni da to što nam sljeduje barem dobivamo na vrijeme. 

Z. V.