Poslednji tjedan lipnja, što se tiče naše domovine, obilovao je mnoštvom ineresantnih događaja. U jednoj kolumni ograničenog obima pokušat ću sažeti ova događanja, od kojih svaki zaslužuje posebnu pažnju i analizu. Uvijek kada u našim medijima pročitam neku stranu riječ, koja mi nije baš potpuno jasna, značenje provjerim bar u dva rječnika stranih riječi. Tako sam to uradio i u slučaju riječi inauguracija (inaguratio). Našao sam da ta riječ može imati tri značenja: 1. svečano otvoriti; 2. svečano uvesti u zvanje, dužnost ili dostojanstvo i 3. nagovijestiti, najaviti, započeti, uvoditi u praksu. Događaj koji je upriličen 23. dana prošlog mjeseca u nekadašnjoj zgradi Savez-nog izvršnog vijeća (poznato i kao SIV) ne može se podvesti ni pod jednu od definicija ove riječi. Pa ipak, svi mediji, od tiskanih do elektroničkih, koristili su ovaj izraz za događanja tog dana. Po mom mišljenju korektnije bi bilo reći »svečani prijem« povodom stupanja na dužnost predsjednika države Aleksandra Vučića. Ovom prilikom izveden je i kulturno-umjetnički program (slično kao u stara vremena) u dvorani u kojoj su klima uređaji očito nedovoljno djelovali i dužnosnici su se pokušali hladiti prigodnim lepezama. Najveći dojam na mene je ostavila jedna prigodna (ili stalna?!) muzejska postavka koja je nazvana »Istorija srpske države« koja počinje pečatom nekog župana iz IX. stoljeća, čini mi se, završava s Vojvodinom koju ja nisam baš prepoznao ili kamermani nisu snimali meni drage detalje. U srpskoj istoriografiji »kontinuitet države« je stalni problem. Ono što ja znam, od južnoslavenskih naroda u X. stoljeću samo su Hrvati imali kraljevstvo, znači državu, a Vojvodina je prije sto godina bila u sastavu neke druge države.
Već viđeno
U zgradi koja se sada zove Palata Srbije (zvala se i Palata Federacije dok Crna Gora nije postala samostalna) u šest dvorana postojao je jedan mali muzej naroda i narodnosti Jugoslavije. Ovdje je sada upriličena nova postavka, kroz koju je kao »muzejski vodič« sam Predsjednik šetao iz dvorane u dvoranu i vodio zainteresirane goste. Gledajući TV prijenos imao sam osjećaj da sam ovakvu »šetnju« već vidio. I onda mi je sinulo! Pa u kazališnoj predstava Madách komentari, kada nas je redatelj Ljubiša Ristić poslije početne scene »simbolično izveo« na trg, pa zatim u Gradsku kuću; završna scena se odvijala u Sinagogi. Prizori su tu i tamo imali neku vezu sa Madáchevim tekstom, slično kao muzejska postavka u Palati Srbije s poviješću. To se događalo davne 1985. godine, a nova zgrada još nije ni na vidiku kao što je slučaj i s EU, gdje nas neki »vode«.
Proslava poraza
Naš novi predsjednik je bio vrlo aktivan i u Kruševcu 28. lipnja. Uz počasnu vojničku pratnju položio je vijenac na spomenik Kosovskim junacima. Održao je i prigodan govor, istaknuvši da je poraz na Kosovu rezultat nesloge srpskih vladara (povijesna istina), dodajući da oko bitke postoje mnogi mitovi (također istina). Svečanost povodom 628. godišnjice bitke bila je skromna, koliko se sjećam i govor korektan, ali opet sam imao »déjà vu« osjećaj. Sjetio sam se grandiozne proslave 600. godišnjice na mjestu bitke, na Gazimestanu. Tu je »s neba« helikopterom stigao tadašnji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Srbije i »pred višemilijunskim auditorijem« (opet čuveno pretjerivanje brojkama) održao prigodan govor. Najcitiraniji i najsporniji dio je: »... Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene.« Branitelji »lika i djela« tvrde da je to istrgnuto iz konteksta, jer je spomenuti predsjednik mislio na »borbu za ravnopravnost i razvoj«. Govorio je i o tome da je Srbija ponovo cijela, pošto su prethodno ukinuli autonomiju Vojvodine i Kosova. Autonomija APV uglavnom postoji na papiru Ustava. Mada joj je zakonska obveza, Skupština Srbije još nije ni počela raspravu, a kamoli donijela Zakon o financiranju Vojvodine. S predstavnikom, kako neki vele, »privremene samouprave« upravo u ponedjeljak sastao se u Bruxellesu naš predsjednik u prisustvu predstavnice EU. Sve u svemu, nakon 28 godina opet je isto ili slično. Naša država je pred bitkom, i u bitci da očuva svoje »jedinstvo«. Često vodi bitke, zasad samo riječima, sa svojim susjedima. Ruski tenkovi i MIG-ovi samo što nisu stigli. Imat ćemo najjaču vojsku u regiji. Organizirali smo sajam naoružanja, otvaramo tvornicu municije itd. Ne čudim se što stalno imam »déjà vu« osjećaj. A ljeto je tek počelo. Sada slijede odmori i putovanja onih koji si to mogu priuštiti. Dolazi u obzir i posjet djece i(li) unučadi koji žive u inozemstvu.
