U povodu netom minule desete obljetnice djelovanja prvog profesionalnog kazališta u Subotici pozornost javnosti, a osobito teatarskih ljudi i drugih za scenu zainteresiranih djelatnika zaokupljaju uspjele premijerne postavke i gostovanja koja se pamte, uz cijeli niz pojedinosti nužnih kako bi se osiguralo što potpunije sagledavanje dosegnutih scenskih, napose svih drugih vrijednosti tzv. visoke kulture tijekom toga u mnogočemu presudnoga razdoblja. A pogotovu što im je činiti u narednoj i sezonama koje će uslijediti, sve slobodnije od dogmi soc-realizma i dojučerašnjih njegovih obvezujućih stega. O svemu se u prigodnoj publikaciji [Na početku drugog desetljeća, Narodno pozorište – Népszínház, Subotica, 1945.-1955., 13.-15.], među inima očitovao i prof. Zlatko Kauzlarić, tadašnji direktor Hrvatske drame.

 

Četvero netom stasalih redatelja

 

»Početak prve sezone u drugom desetljeću postojanja Narodnog pozorišta u Subotici, obilježen je jednom značajnom činjenicom: kao redatelji u ovoj sezoni djeluju četiri mlada, talentirana diplomanta zagrebačke i beogradske akademije za kazališnu umjetnost. Oni su se započeli pripremati za svoj umjetnički put u prvim godinama poslije oslobođenja, započevši studij kazališne umjetnosti u novoosnovanim ustanovama, koje su kroz deset godina svojeg opstanka uputile mnoge mlade umjetnike, redatelje, glumce i scenografe u naša kazališta i koje svojim daljim radom osiguravaju našim kazalištima kvalitetne nove kadrove. U Mađarskoj drami djeluju István Varga i Mihály Virág, a u Hrvatskoj drami prof. Vesna Kauzlarić i Slobodan Turlakov, redatelji koji su se već … na akademijama istakli talentom i inventivnošću ... prof. Vesna Kauzlarić u Narodnom kazalištu u Dubrovniku, a István Varga u Narodnom pozorištu u Subotici, svojim radom kroz protekle tri sezone svladali su početne probleme … stekli izvjesno iskustvo, koje će kvalitetu njihovih radova podići na još veću umjetničku razinu. 

Činjenica da je upravi kazališta uspjelo angažirati ova četiri redatelja, koji posjeduju solidno opće obrazovanje i kulturu i koji su studiozno i suvremeno, stručno školovani pod rukovodstvom naših najboljih stručnjaka na području kazališne umjetnosti, osnova je i garancija da će kazalište i u nastupajućim sezonama nastaviti lijepu tradiciju uspješnog rada koju su njihovi prethodnici ostvarili kroz proteklih deset godina. I ne samo to: ta činjenica ujedno budi nadu da će se subotičko kazalište u sljedećim sezonama podići na jedan još viši umjetnički nivo. Ovu tek probuđenu nadu o izdizanju umjetničke kvalitete izvedaba Hrvatske drame subotičkog kazališta, učvršćuje još jedna druga činjenica: sadašnji glumački ansambl Hrvatske drame sastavljen je od nekoliko iskusnih glumaca, a u većini od članova koji uporno i s mnogo volje nastoje što bolje izraditi likove koji su im u pojedinim predstavama povjereni. 

 

Popunjavanje i pomlađivanje ansambala

 

Ovakav savjestan i temeljit rad, pod rukom stručno obrazovanih redatelja, iz predstave u predstavu pridonijet će i općem usavršavanju osnovnih glumačkih izražajnih sredstava. I kad se uz to u sljedećim sezonama ovaj glumački ansambl popuni i osvježi mlađim umjetnicima, koji će kroz to vrijeme završiti svoje školovanje na akademijama i u srednjim glumačkim školama, možemo opravdano vjerovati u uspješan daljnji razvoj Hrvatske drame subotičkog kazališta. No, pošto su potrebe naših brojnih kazališta za mladim i školovanim glumačkim kadrovima veoma velike, popunjavanje i pomlađivanje ansambla, barem još nekoliko sljedećih sezona neće se moći vršiti isključivo završenim polaznicima akademija i srednjih glumačkih škola, već će se i dalje angažirati daroviti pojedinci iz amaterskih kazališnih družina ... koji će se u profesionalnim kazalištima izgraditi u zrele i kvalitetne umjetnike«, smatra prof. Kauzlarić i dodaje: »I kod utvrđivanja osnovnih načela repertoara politike Hrvatske drame subotičkog kazališta vodit će se računa o potrebi uzdizanja izvedaba na što višu umjetničku razinu i o potrebi usavršavanja osnovnih izražajnih elemenata glumačke umjetnosti cijeloga ansambla. Pogotovu što analiza izvedenih djela, broja izvedaba i broja posjetitelja …daje sigurnu osnovu i bogato iskustvo koje će pripomoći Umjetničkom savjetu i kazališnoj upravi u određivanju repertoara u budućim sezonama«, navodi prof. Zlatko Kauzlarić, direktor Hrvatske drame.               

 

Scenom zrcale nakane repertoarske politike

 

U nastavku se prof. Zlatko Kauzlarić osvrnuo na kriterije repertoarske politike subotičkog kazališta, u dva njegova dramska ansambla. Najčešće izvođeni autor tijekom minulih deset sezona u Hrvatskoj drami »… bio je Jovan Sterija Popović. Pet njegovih djela izvedeno je 167 puta, od kojih je Pokondirena tikva kroz tri sezone igrana 55 puta, a Tvrdica (Kir Janja) je samo u jednoj sezoni prikazan 40 puta. Osam djela Branislava Nušića doživjelo je na subotičkoj pozornici u vremenu od 1945. do 1955. godine 150 izvedaba. Najveći broj predstava između Nušićevih djela dostigla je Ožalošćena porodica s 34 predstave, u dvije sezone i Narodni poslanik s 28 izvedaba u jednoj sezoni. Koštana Borislava Stankovića, kroz pet sezona igrana je 68 puta, a odmah iza nje po broju izvedaba slijedi Poljakovićeva drama iz bunjevačkog života s glazbom, pjevanjem i plesom Č‘a Bonina razgala, koja je u tri sezone izvedena 59 puta. I ostala djela Poljakovićeva – Niko i ništa i Kuća mržnje doživjela su dobar prijem kod publike. Visok broj izvedaba dostigli su i Ljubovnici, komedija nepoznatih dalmatinskih autora iz XVII. stoljeća – 47 puta u tri sezone, Držićev Plakir – 23 puta, isto toliko puta je izvedeno i dramatizirano Srijemčevo djelo Pop Ćira i pop Spira, a Ogrizovićeva Hasanaginica – 22 puta, itd. Od stranih autora najviše izvedaba doživjela su Goldonijeva djela, tri njegove komedije igrane su 54 puta, od toga Ribarske svađe 36 puta. Slijede djela Molièrea s 50 izvedaba, od čega je odigrano 36 predstava Umišljenog bolesnika. Četiri djela Ostrovskoga izvedena su 51 put, Bez krivice krivi 14 puta, a isti broj (51) izvedbi postigla su tri djela Valentina Katajeva, čiji je Dan odmora igran 26 puta. Među ostalim djelima stranih autora ističe se 11 izvedaba Shakespearova Otela, 16 izvedaba Shawovog Pygmaliona, 9 izvedaba O‘Neillove Čežnje pod brijestovima i druga djela. 

Analiza broja posjetitelja, autora i djela, što ih je kroz deset sezona izvela Hrvatska drama subotičkog kazališta, upućuje sastavljače budućih repertoara da uvrštavaju one autore i njihova literarno i scenski vrijedna djela koja su se do sada afirmirala kod publike, kao najinteresantnija i najprivlačnija, ili one autore i djela koja su i po svojoj problematici i po tehnici kako su pisana, bliska autorima i djelima, koja su već postala sastavni, neizbježni dio repertoara. No, osim toga, analiza postavlja još jedan imperativ za budućnost; repertoarom obuhvatiti i one velike i značajne epohe, autore i djela, koji do sada uopće nisu bili, ili nisu dovoljno uvrštavani u repertoar Hrvatske drame, kao što je slučaj, primjerice, s grčkom i rimskom tragedijom i komedijom, s velikim nordijskim dramatičarima XIX. stoljeća, Ibsenom i Strindbergom, nadalje suvremenom sovjetskom, europskom i američkom dramskom literaturom. Kao o jednoj specifičnoj okolnosti kod utvrđivanja repertoara Hrvatske drame trebat će voditi računa i o tom, što u okviru njene djelatnosti postoje tri scenska prostora – velika i mala sala u kazališnoj zgradi i Ljetna pozornica na Paliću. U repertoar morat će se uvrstiti takva djela koja će odgovarati određenom scenskom prostoru i koja će iskoristiti ono posebno što određeni scenski prostor karakterizira. Potrebno je da se kazališni život u Subotici odvija na sve tri pozornice i šteta bi bilo da bilo koja od triju pozornica ostane neiskorištena, jer svaka od njih pruža izvjesne specifične mogućnosti koje se na drugim dvjema ne mogu naći, itd«. Glede publike i posjeta, prof. Kauzlarić je zapazio: »Već kod utvrđivanja repertoara morat će se voditi računa o raznolikom sastavu posjetitelja. Svaka sezona trebat će dati nekoliko djela za onu pravu, stalnu kazališnu publiku, koja ima razvijenu kulturu gledanja i doživljavanja scenskih izvedaba, ali će se morati imati obzira i prema suprotnom polu publike, prema onima koji su tek započeli dolaziti u kazalište, koji tek treba da postanu kazališna publika i redoviti posjetitelji. Pored toga mi ćemo nastojati u sljedećim sezonama, da bi proširili krug publike i povećali broj posjetitelja, organizirati posjete pojedinih skupina glumaca s predavačem ili konferansjeom, s kratkim programima, radnicima u tvornicama. Organizirat ćemo i dalje, kao što se i do sada radilo, redovite predstave za vojnike, đake i kolektive uz popularne, niže cijene. Nadalje, nastojat ćemo uspostaviti što uži i neposredniji kontakt s publikom putem sastanaka i razgovora o problemima repertoara i kazališta uopće, i redovito ćemo preko tiska informirati publiku o radu u kazalištu.«