Nakon više od dva desetljeća, uzeo sam s police krimić Raymonda Chandlera Ponovna igra i ponovno uživao u čitanju još jedne od priča o Philipu Marloweu, privatnom detektivu iz Los Anđelesa. Chandlerovi romani spadaju među djela pisaca američke grube škole krimića (hard-boiled school) ili tvrdo-kuhanu školu. Među reprezentativnim piscima te škole su i Dashiell Hammett, koji je stvorio prvi književni lik američkog privatnog detektiva Sama Spadea, zatim Ross MacDonald u čijim se djelima nalaze sve bitne paradigme čitavog žanra, te Mickey Spillane, čiji junak Mike Hammer neštedimice dijeli pravdu. 

Priča Edgara Allana Poea Ubojstvo u ulici Morque, napisana 1841., drži se prvim krimićem, a uslijedit će pojava popularnih junaka krimi žanra, Hercula Poirota i Miss Marple u romanima Agathae Christie, dok Arthur Conan Doyjle stvara likove  Sherlocka Holmesa i dr. Johna Watsona, a zločine kao rebuse u tim romanima rješavaju analitički geniji, detektivi engleske škole krimića, oboružani enciklopedijskim znanjem. U vrh kriminalističkog žanra spadaju i djela Georgesa Simenona, oca fiktivnog lika policajca Julesa Maigreta, koji dedukcijom i logikom razrješava zločine. No, nakon detektiva aristokrata, intelektualaca i ekscentrika, pojavom američke tvrde škole 1930-tih, na književnu krimi žanr scenu stupaju likovi temperamentnih privatnih detektiva, rođenih gubitnika, koji ne prihvaćaju konvencije, ismijavaju društvene standarde i uz oštar humor i gorku porugu žive u svijetu moralnog raspadanja, koje je posljedica razdoblja recesije, prohibicije i velike ekonomske krize u Americi.

Društvo pohlepe

 

Reaymond Chandler (1888. – 1959.), objavio je roman Ponovna igra godinu dana pred smrt, kao već priznati klasik krimi književnosti. I ovaj Chandlerov roman karakterizira moralistički stav preispitivanja društva, napisan je u prvom licu, kroz sjećanja glavnog junaka Philipa Marlowea, vuka samotnjaka, marginalca, koji svoju ranjivost prikriva izvanjskom grubošću. Chandlerov junak je napustio koledž, voli piće, žene, šah i klasičnu glazbu, razmišlja o Kafki, Proustu, Falubertu, Fitzgeraldu, Hemingwayu i prezire bogatune. Usred društva pohlepe i etičkog kaosa, dijeli ljude na one koji su bogati i na one koji rade. Za Marlowea zločin nije bolest, nego simptom društvenog stanja koje se uspostavlja nezajažljivom trkom za novcem.

U romanu Ponovna igra Marlowe je zaokupljen praćenjem Betty, po nalogu odvjetnika, ali bez ijedne riječi objašnjenja zbog čega ju treba pratiti. Marlow podliježe čarima žene koju slijedi i počinje i sam biti progonjen od nepoznatih. Shvaća da je i ljepotica progonjena od tih istih. Tko ih progoni i zašto? Krije li se nešto u Bettynoj prošlosti što ju je navelo da se zaplete u mrežu ucjene koja za sobom ostavlja i leševe?  

I u ovom Chandlerovom romanu ženski lik ima ravnopravnu ulogu s muškim likom detektiva. Marlowe trpi radnju čije konce iz sjene pokreće fatalna žena s mračnom prošlošću Betty, koja izaziva pogibeljnu ljubavnu intrigu, ali Marlowe zna da mu valja trošiti snagu »tako pažljivo kao što barska plesačica bez posla troši svoj posljednji par čarapa.« 

Marlowe će razotkriti dvostruku mrežu ucjene i sam razriješiti zločin, jer se kao i u svim Chandleovim romanima pokazuje da su pravosuđe i policija jalove društvene tvorevine.

 

Nadomjestak za bajku

 

Roman Ponovna igra je oštra metafora američke stvarnosti, napisan jezikom ulice, a takva uporaba jezika je živi organizam određenih Chandlerovih društvenih iskustava. Chandler u eseju Jednostavno umijeće ubojstva, piše: »Niz ulice zla mora hodati čovjek koji sam nije zao.« Taj čovjek se u Chendlerovim romanima zove Philip Marlowe. Njegov junak je uvijek na strani siromašnih i dobrih, Marlowe je prirodno pošten, njega pokreće moralni osjećaj, kako to on kaže: »Ostati čovjek i kada si na dnu.« Marlowe živi u siromašnom miljeu, ali dolazi u dodir s gramzivim bogatašima, korumpiranim policajcima, gangsterima. Zavirio je u sve pore američkog društva i zato kaže: »S tebe svuku i posljednje hlače. Moraš dobro eskivirati, jer inače nemaš što staviti u usta.«

Ako vam je na vrh glave ovdašnja društvena situacija i ako ste se uželjeli stare, dobre bajke, možete za početak analizirati šah partije Korčnoja uz slušanje glazbe Hačaturijana, kao što to čini Marlowe i nakon toga pročitati Ponovnu igru, jer krimi priča je nadomjestak za bajku koja nas je uvjeravala u postojanje dobra i pravde.