Žetva ječma je završena, a pšenice je počela prije nekoliko dana. Dosadašnji ishod ovogodišnje žetve strnih žita je ispod prosjeka, za razliku od prethodnih godina kada su prinosi bili rekordni. Kako tvrde stručnjaci, na loš rod utjecala je kasna sjetva i suša u poljima, a za subotički atar očekuje se 20 do 25 posto prinosa manje od prosjeka. Procjena Poljoprivredne stručne službe Subotica je da će u atarima Subotice prosjek prinosa biti 5 do 5,5 tona po hektaru.

 

Suša i kasna sjetva

 

»Ova je godina vrlo kompleksna i teška za proizvođače, jer smo imali relativno kasnu sjetvu što je utjecalo na to da žitarice uđu nepripremljene u zimsko razdoblje. Klijanje i nicanje počeli su tek početkom proljeća, a to ne obećava dobar urod. Prema našoj procjeni, u subotičkom ataru samo je 20 posto pšenice posijano u optimalnom roku. Kasno su se kukuruzi skidali i jednostavno nije bilo prostora za jesensku sjetvu jer su parcele bile zauzete. Imali smo sreće što je jesen bila relativno duža i što je uglavnom sve što je posijano niklo. Ono što je loše je što je bilo razdoblje vrlo hladne zime od petnaestak dana, te je i to sve utjecalo da je u proljeće krenula slabija pšenica. Ova godina je do sada bila dosta sušna, što se također odražava na lošiji prinos od onoga što smo očekivali. Najpogubnije su bile ove visoke temperature posljednjih petnaestak dana kada je bilo preko 30 i 35 stupnjeva«, kaže savjetodavac iz Poljoprivredne stručne službe Subotica Neven Orčić. 

Uz sušu i kasnu sjetvu, prinos je za 200 do 300 kg po hektaru umanjen i zbog prošlotjednih obilnih kiša koje su utjecale na smanjenje hektolitra, napominje Orčić.

Osim slabijeg prinosa, ovogodišnju žetvu pšenice obilježit će i lošija kvaliteta zbog visokih temperatura i ubrzavanja nalijevanja zrna, što je dovelo do toga da je zrno šturo. 

»Kvaliteta je slabija nego prošle godine – pekarski parametri su niži od prosjeka. Zrno je šturije, ima dosta primjesa, u prosjeku oko 6 posto, što je dosta«, kaže Orčić i ističe da sve utječe i na prinos, a samim tim i na cijenu. 

On dodaje i da je ječam ove godine još lošiji nego pšenica: 

»Ječam je dosta slabiji nego prošle godine i čak je podbacio više od pšenice. Prosječni rod je ispod pet tona po hektaru, što je vrlo slabo. Ovogodišnji ječam obilježila je suša, spečeno zrno, prekinuta vegetacija i visoke temperature«, objašnjava Orčić. 

 

Nerentabilno

 

Akontacijska cijena pšenice (28. lipnja) je 16 dinara s PDV-om, a s obzirom na to da je ovogodišnje zrno izrazito sitno, otkupljivači ne uzimaju primjese, već samo vlagu i hektolitar. 

Što se tiče troškova proizvodnje, agronom Pavle Kujundžić iz Udruženja poljoprivrednika iz Subotice kaže da su kao i prošle godine, oko 100 000 dinara po hektaru, i ističe da ukoliko ostane ovakva cijena poljoprivrednici neće pokriti troškove proizvodnje s obzirom na to da je prosječni prinos po hektaru oko 5 ili 5,5 tona. Kujunžić kaže da bi cijena pšenice između 18 i 20 dinara pokrila troškove proizvodnje, što je po njemu ove godine gotovo nedostižno. 

Kako prenose mediji, ministar poljoprivrede Branislav Nedimović izjavio je na ovotjednom sastanku s predstavnicima udruženja poljoprivrednika koji je održan u Pokrajinskoj vladi kako se nada da će u narednim danima biti otkupljena interventna količina pšenice kako bi se reguliralo tržište i kako ne bi došlo do pokušaja eventualnog pravljenja monopola ili nekog sličnog ponašanja. Rekao je i da je Ministarstvo poljoprivrede već predložilo Robnim rezervama da idu s interventnim otkupom, po cijeni od 18 dinara.

Na pitanje što utječe na cijenu pšenice agronom Kujundžić navodi zakon ponude i potražnje, ali i utjecaj otkupljivača. 

»Na malu cijenu pšenice utječe tržište, odnosno ponuda i potražnja. Trenutačno je narušeno tržište pšenice jer je i cijena prošlogodišnje pšenice jako pala. Ona je prije dva mjeseca bila bliže 20 dinara, a sad se prodaje po oko 16 do 16,5 dinara. To je drastična razlika. S druge strane, mi smo malo i zatvoreno tržite gdje nekoliko velikih diktira uvjete trgovine i možda su oni odigrali neku igru da se ovako obori cijena, jer su u okruženju cijene pšenice više nego kod nas«, kaže Kujundžić.

Kao jedan od neophodnih uvjeta za uspješnu proizvodnju već dulji niz godina nameće se razvrstavanje pšenice po kvalitetnim grupama, a ono još uvijek u Srbiji nije zakonski regulirano. S obzirom na to da pšenice nisu razvrstane po kategorijama, Kujundžić kaže da su poljoprivrednici zakinuti jer sve ide na jedno mjesto i pravi se prosječna pšenica koja se prodaje po prosječnoj cijeni. Međutim, on dodaje i da neke od velikih otkupnih kuća u Srbiji klasificiraju pšenicu po sadržaju glutena i proteina te rade razne analize i na temelju njih ih dijele u nekoliko kategorija, ali da je to za većinu otkupljivača ipak još neizvodiv posao. 

»Aparatura za brzo utvrđivanje kvalitete je dosta skupa, a problem je i nedostatak skladišnog prostora jer bi se svaka kategorija pšenice morala posebno klasificirati i posebno primati, a nakon svakog sipanja bi se usipni koš trebao čistiti. Za sada je ovo za sitnije otkupljivače gotovo nemoguće, dok krupniji otkupljivači, kojih je malo, to već rade i za kvalitetniju pšenicu više plaćaju.«

Kujundžić napominje i da je problem u poljoprivrednicima jer većina vodi računa samo o kilama, a ne gleda na kvalitetu, što je, kako kaže, i razumljivo jer se ona još uvijek ne naplaćuje dovoljno. 

»Kad se jednom bude plaćala i kvaliteta i kad to bude malo rasprostranjenija moda, onda ćemo paziti što sijemo i više ćemo obraćati pozornosti na agrotehničke mjere kako bismo postigli što bolju kvalitetu«, kaže on i  dodaje da kad su klimatski uvjeti dobri, pravilne agrotehničke mjere mogu značajno poboljšati kvalitetu zrna. 

Pšenica je na teritoriju subotičkog atara posijana na 14.490 hektara, što je čak 4.710 hektara manje od planiranog i za 5.260 hektara manje u odnosu na sjetvu 2015. godine, pokazuju službeni podaci Gradske uprave, Tajništva za poljoprivredu i zaštitu životnog okoliša. Smanjenje posijanih površina pšenicom iz godine u godinu Vanda Borkov iz Uprave objašnjava činjenicom da je loša i nestabilna otkupna cijena te da se poljoprivrednicima ne isplati raditi ovu kulturu. Međutim, kako ona navodi, aktualan je trend povećanja posijanih površina nekih drugih kultura. Posebno je atraktivna uljana repica, koja je tijekom prošlogodišnje sjetve posijana na istoj površini kao i ječam – 3.000 hektara. 

 

Skladištenjem do rješenja

 

Da je prošla godina definitivno bila bolja što se tiče prinosa strnih žita svjedoči i poljoprivrednik iz Đurđina Perica Šarčević. On je prošle godine kod pivarskog ječma imao prinos oko sedam tona po hektaru, a ove oko pet tona. Kod pšenice mu je također prinos umanjen u odnosu na prošlu godinu za cijelu tonu, a kako kaže, slabija je i kvaliteta roda.

Osim malog prinosa, Šarčevića, kao i ostale poljoprivrednike, muči ovogodišnja cijena pšenice. 

»Ove godine je pšenica ispod svake cijene i ne isplati se definitivno. Prošle godine sam uspio zaraditi na onome što sam sačuvao i prodao po 19 dinara, a ono u žetvi što smo dali po 16 dinara je bilo na granici rentabilnosti. Ove godine je situacija još gora što se tiče cijene, jer je prinos po hektaru ispod 85.000 dinara, a ulog se povećava iz godine u godinu«, kaže Šarčević koji probem niske cijene otkupa pšenice planira i ove godine ublažiti skladištenjem i čekanjem boljih uvjeta za prodaju. 

Iako pšenica iz godine u godinu nije unosna kultura, seljaci ju i dalje siju. Zašto to rade, upitali smo Šarčevića: 

»Sijem ju zbog plodoreda. Mi smo počeli prošle godine sijati i uljanu repicu i dugoročni plan nam je da površinu pod kojom smo sijalu pšenicu zamijenimo uljanom repicom«, kaže Šarčević i napominje da  je razlog tomu vrlo jasan: »Prinosi uljane repice se kreću preko 3,4 tone po hektaru, a cijena je 40 dinara. To je daleko isplativije od ječma i pšenice. Osim pšenice, smanjujem i kukuruz, jer iz godinu u godinu se pokazuje da naša klima ne pogoduje ovoj biljci, a sve više preferiram i suncokret, baš zbog njegove otpornosti na sušu.«