Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje, veliko poplavno područje od skoro 20.000 hektara, nudi neograničene mogućnosti. Shvatili su to i u Osnovnoj školi 22. oktobar u Monoštoru i spretno to iskoristili kako bi postali ambasadori ovog zaštićenog područja. To im je omogućio Svjetski fond za prirodu (WWF), koji je prošle godine pozvao škole da budu dio programa WWF akademije za prirodu. Program je osmišljen s ciljem da uključi nastavnike i učenike osnovnih i srednjih škola u aktivnu i kreativnu zaštitu prirode čiji smo svi dio.
Sudionici akademije postaju ambasadori zaštićenih područja i dobivaju važnu zadaću u radu s upravljačem zaštićenog područja, s kojim zajedno rade na promociji svih prirodnih i kulturnih vrijednosti.
Obuka u Petnici
»Prijavili smo se na natječaj WWF-a i naša škola odabrana je da sudjeluje u programu Akademija za prirodu kao ambasador Gornjeg Podunavlja. Instrukcije za rad dobili smo na petodnevnoj obuci u Istraživačkoj stanici Petnica, gdje su nas uputili u način istraživačkog rada, ali same aktivnosti je osmislio naš tim. Rezultate našeg rada prezentirali smo prije nekoliko tjedana na Đerdapu, gdje su predstavljeni projekti svih zaštićenih područja koja su bila uključena u Akademiju za prirodu. Uključila sam se u ovaj projekt, jer me interesira sve što je vezano za Gornje Podunavlje. Želim popraviti svoj odnos prema prirodi i više naučiti o svom zaštićenom području. Tijekom rada saznala sam da u Gornjem Podunavlju postoje mnoge zaštićene vrste, imala prilike vidjeti kako izgleda taj zaštićeni rezervat prirode«, kaže učenica Valentina Periškić.
A da bi sve što je urađeno na terenu bilo i viđeno pobrinula se učenica Ana Šuvak, koja je bila zadužena za medijsku promociju.
»Sve ono što smo radili zabilježili smo kamerom i od tog materijala pripremali smo kratke filmove i priloge koje smo objavljivali kako bi se što više ljudi moglo upoznati s bogatstvom Gornjeg Podunavlja. Dragocjeni suradnici bili su nam uposleni u JP-u Vojvodina šume, poduzeću koje brine o Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje. Obožavam prirodu i to je bio razlog zašto sam se uključila u ovaj projekt. Najveći dojam na mene je ostavila priča o orlu bjelorepanu«, kaže Ana.
Priča koja se širi
Vrijedni monoštorski đaci radili su pod mentorstvom profesora biologije i kemije Igora Repara, koji je vodio računa da se sve zadano u programu WWF-a i realizira.
»Naša škola dobila je važnu zadaću: da postane ambasadorom zaštićenog područja Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje. To je prvi puta da se ovakav projekt provodi u Srbiji. Cilj je razvoj ekološke svijesti, kako bi se učenici potaknuli da o prirodi i njenoj zaštiti brinu i kada nisu u školi. Na terenu naši učenici bavili su se različitim aktivnostima. Jedna od njih je praćenje putanje pojedinih divljih životinja. Koristili smo takozvane navigatore koje smo kačili životinjama kako bismo pratili trase kojima se one kreću. Na taj način doznali smo da jedan jelen uvijek ima određenu rutu. Ako odstupi od te svoje putanje znači da se nešto dogodilo na toj trasi«, pojašnjava Repar.
Zadovoljan je angažiranjem svojih đaka koji rad nastavljaju i nakon završetka školske godine.
»Mi ne stajemo, već ovu priču dalje širimo. Uključuje se druga škola kojoj ćemo mi biti mentori u tom radu. To je fenomenalan način širenja ove priče, koji je osmislio WWF. Svoj štand imat ćemo i na Bodrog festu, gdje ćemo pokazati što smo sve uradili tijekom ovog našeg projekta. Upravo na Bodrog festu mi ćemo školi kojoj ćemo biti mentori predati sva znanja i saznanja o Gornjem Podunavlju koja smo prikupili tijekom našeg rada, a na njima je da naprave sljedeći korak. I jedna mala ekskluziva: možda ne bih trebao reći, ali želja nam je da ovdje u školskom dvorištu napravimo tok Dunava, pa ako bude sreće, možda pozovemo i veleposlanike svih zemalja kroz koje teče Dunav«, kaže profesor Repar.
Koliko su se predano uključili monoštorski đaci kazuje i to što su posljednji školski dan iskoristili za izradu magnetića s motivima iz Gornjeg Podunavlja. Govori i to što je urađena bojanka s rijetkim zaštićenim biljnim vrstama iz Gornjeg Podunavlja, koju bi đaci iz Monoštora željeli podijeliti svojim vršnjacima iz podunavskih, europskih država. No, sudionici ovog projekta idu i korak dalje i razmišljaju kako bi u Monoštoru mogli napraviti internacionalni, multikulturalni ekološki kamp koji bi bio mjesto susreta znanstvenika i umjetnika, gdje bi ljudi na slobodan način izražavali svoje ekološke stavove.
