Ivan Hegediš,
Subotica
U uređenim društvima ovo je nedopustivo
Nebitno je je li riječ o privatnoj gradnji ili ne. Da je bilo tko to uradio, ne bi bilo u redu. Prva asocijacija na ovo pitanje bila mi je gradnja Empire State Buildinga između dva svjetska rata, koji je od ruba objekta imao samo 2,5 metra gradilišnog prostora. To je bilo toliko da su kamioni mogli ući, istovariti materijal i otići. Dakle, to je pitanje organizacije gradnje. U slučaju Ulice Sándora Petőfija je čudno da se zauzme čak i kolnička traka, jer je prostor unutar parcele (bio) veliki i sigurno je da se gradnja mogla organizirati tako da se ne zaustavlja promet. Drugo je pitanje primjene propisa koji to određuju i tko to kontrolira. Zbog toga je pravi problem, ako izuzmemo poremećen automobilski pa čak i pješački promet, u tome kako će devastirane površine biti sanirane. Lako je izasfaltirati pločnik i kolnik, ali se ne mogu vratiti posječene gelegunje (koprivići). Dakle, ovako nešto se ne radi ni u jednoj uređenoj zemlji, jer je to tamo jednostavno nedopustivo. Odgovornost za to je ponajprije na građevinskoj inspekciji, iako je pitanje kakvu dozvolu investitor ima.
Z. R.
Ljubo Zajović,
Palić
Perači novca napadaju Grad!
To što je urađeno s tako važnom ulicom, važnom prometnicom, ne govori samo o nečijoj neodgovornosti i neregularnom zatvaranju zbog nečijih privatnih interesa i potreba, već i krajnjoj bahatosti koja bi se mogla tumačiti maltene s: »Eto, građani Subotice, možemo kako hoćemo i kako nam se prohtije, možemo svašta, čak i da vas pljujemo ako hoćemo jer nam se može i ne možete nam ništa!« Gola bahatost, sirova arogancija, sprdanje s propisima, ne samo prometnim. O posječenim gelegunjama bi u normalnoj zemlji netko bio kazneno gonjen, ali mi smo daleko od normalnog i pristojnog društva. Blokiranje te ulice je i problem za naš posao; ne samo da nam komplicira relacije i hitriji prijevoz, već ga i poskupljuje zbog zaobilaženja te dionice. Sve to bi se moglo podvesti pod jedan prosti izraz – kaubojština! Ustvari, bilo bi čak i dobro da je to samo »kaubojština«; rekao bih da je sve to: i jadne gelegunje i divlje zatvaranje prometnice... napad na grad, na njegove davno postignute civilizacijske tekovine, da je to pokušaj njegovog srozavanja na nekakvu palanku iz južnih prostora ove zemlje; na relacije u kojima ti tzv. bizmismeni, razni perači novca sumnjivog porijekla najbolje egzistiraju. Ali, Subotica je nadživjela i gore od ovih sada. Ako je gorih i bilo...
Z. R.
Árpád Kiss,
Bajmak
Na čega to liči?
Svakako da je neugodno, jer je to veoma važna prometnica. Mislim da je bila zatvorena jako dugo, a vjerujem i da je to bilo nepotrebno. Općenito govoreći, kod nas su gradilišta veliki problem jer se gradnja često ne završava u predviđenom roku, a ulice zbog toga ostaju dugo zatvorene. Sjetimo se samo slučaja Kazališta, zatvorenih ulica, ograda u centru grada... Na čega to liči? I zgrada u Ulici Sándora Petőfija nalazi se u samom centru grada i takvim investitorima ne bi trebalo dopustiti da do u nedogled zatvaraju promet. Kao vozač zbog toga sam puno puta imao problema, jer sam u jednom smjeru odlazio, a vraćao se tako što sam morao ići na druge strane, nerijetko i na Beogradski put koji je i inače jako frekventan i gotovo uvijek zaglavljen. A razlog je jednostavan: kad promet ne funkcionira na jednom dijelu, onda se stvori problem i na drugom. Što se vađenja gelegunja tiče, to je zaista velika šteta. Na taj način ruži se i samo lice grada i, umjesto da se ulice ozelenjavaju, kod nas se radi upravo suprotno – drva se vade zbog nečije bahatosti i interesa. Tako nešto, naravno, ne podržavam.
Z. R.
