Početak ovog, trećeg tjedna lipnja ima višestruko i po svemu sudeći možda i sudbonosno značenje za staru Europu, za našu balkansku regiju i za našu Republiku Srbiju. No, počnimo redom: 19. ovog mjeseca Velika Britanija će i službeno započeti pregovore o istupanju iz EU. Britanska premijerka Theresa May će započeti realizaciju Brexita, za koji se vatreno zalagala. Sljedećeg dana Srbija će otvorito još dva poglavlja k pristupanju u EU. Može se dogoditi da otprilike u isto vrijeme (za dvije-tri) godine Velika Britanija i službeno istupi, a naša zemlja će službeno biti članica EU. U ponedjeljak četiri članice Višegradskog saveza: Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka također započinju razgovore o tome kako dalje? Istovremeno će započeti i razgovore s državama Beneluxa (Belgija, Nizozemska, Luxemburg), što uopće nije slučajnost. Naime, državna zajednica Beneluxa je stvorena već početkom 1945. godine i njene članice, osim Njemačke, Francuske i Italije su osnivači »prve« EU. Moto Luksemburžana je: »želimo ostati ono što jesmo« i taj stav se poklapa sa stajalištima Višegradske četvorke, koja uporno odbija primiti migrante po sistemu kvota, bez obzira što je protiv njih troje pokrenut i disciplinski postupak od strane Vijeća EU. Naš novi predsjednik Aleksandar Vučić ima isti ili vrlo sličan stav kao spomenute države.
Sličnosti i razlike
Stara rimska izreka kaže: »sličan se sličnome raduje«, što ne podrazumijeva i apsolutnu istovjetnost. Po mom mišljenju, sada je aktualno postaviti pitanje: što je sličnost, a što je razlika između, npr. Velike Britanije i Srbije? Britanija je otočna država, okružena morem, Srbija je kopnena država bez izravne veze s toplim morem, što joj je bila (i ostala?) vjekovna težnja. Britanija trenutno opet ima odlučnu premijerku, a i očekivanja su da i Srbija ima svoju premijerku, jer je predsjednik Republike predložio kao mandatarku nove vlade Anu Brnabić. Mandatarka vjerojatno užurbano radi na programu nove-stare Vlade, a i aktivisti raznih partija vladajuće koalicije su se rastrčali da osiguraju, kako kažu, »stabilnu većinu«. Britanska premijerka Theresa May je iz istih razloga raspisala izvanredne parlamentarne izbore, ali se malo preračunala: umjesto stabilne većine ima vrlo nestabilnu većinu u Parlamentu, jer se morala udružiti sa zastupnicima Sjeverne Irske, pa se sada u zemlji Britaniji najveća polemika vodi oko »čvrstog, odnosno mekog Brexita«. Našoj mandatarki predsjednik je dao čvrste instrukcije: naprijed u EU, putom kojim sam ja krenuo. Nastavak Briselskog dogovora, koji je na neki način »naš Brexit« ili »razdruživanje«, prepušten je sadašnjem i vjerojatno budućem ministru inozemnih poslova. Moram konstatirati da bivši premijer Vlade i sadašnji predsjednik Republike ima smjelosti na odgovorne funkcije angažirati žene, što je za pohvalu. Samo da nabrojim najvažnije: predsjednica Skupštine Maja Gojković, jedno od najvažnijih ministarstava: za građevinstvo, promet i infrastrukturu vodi Zorana Mihajlović. Na »putu k EU« vodi nas ministrica bez portfelja Jadranka Joksimović, a na čelu Narodne banke već više godina je guvernerka, gospođa Jorgovanka Tabaković. Sadašnja mandatarka Vlade vodila je Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave.
Ta famozna »državna uprava«
U TV studijima neki »gosti emisije« stidljivo su pokušali kritizirati Anu Brnabić zbog kašnjenja novih zdravstvenih knjižica, jer je tu akciju vodilo upravo njeno ministarstvo. Malo da razmotrimo ovo temu, bar sa stajališta Subotice. Još prošle godine uredno sam, preko Mjesne zajednice, predao molbu za spomenuti dokument. Preko interneta sam provjerio je li kartica gotova. Po informacijama, ona je u kuverti adresirana na moje ime stigla u Suboticu. Danas, krajem lipnja, ja taj dokumnet još nisam dobio, jer navodno PIO u Subotici nema dovoljno kadrova da se kuverte rasporede po mjesnim zajednicama i ne zna se kada će imati. Znači, izgleda da riba ne smrdi uvijek od glave. Raspoređivanje partijskih kadrova ima i tu cijenu da na lokalnoj razini država baš ne funkcionira i pitanje je kada će? Znam da mladu mandatarku (rođena 1975. godine) čeka težak posao i uopće joj ne zavidim, jer znam da je put u pakao često popločan dobrim namjerama, i želim joj sve najljepše. Pade mi na pamet da ćemo na dan kada iz tiska bude izlazio ovaj broj Hrvatske riječi imati i »svečanu inauguraciju« novog predsjednika, a potom i izbor nove Vlade. Sve ide polako, po našim »balkanskim ritmovima«. A službeno: stiže i ljeto.
