Na Bikovačkom putu, oko četiri kilometra od Aleksandrova, više od stotinu godina opstao je objekt škole iz prošlih vremena (građen vjerojatno 1906). Zgrada je ne samo sačuvana, nego je obnovljena i u kontinuitetu se uređuje i održava. Iako vremenom izmijenjene funkcije i različitih namjena (danas je to gospodarski objekt), ovu lokaciju Bikovčani i dalje prepoznaju i nazivaju po starom imenu – Lamićeva škula. Zgradu stare škole je 2003. godine preuzela tvrtka System line, koja se bavi opremom za farme, veterinu i suvremenim tehnologijama za mužu, i narednih godina je obnovila. Stara fotografija je iz dokumentacije ove tvrtke od prije desetak godina, prije započetog procesa adaptacije.

Prema podacima Josipa Romića, rođenog 1929. godine na Gabriću, bikovački atar je u vrijeme njegovog djetinjstva, a to je razdoblje prije Drugog svjetskog rata, imao pet školskih objekata, koji su nosili svoja službena imena, a u narodu su ih zvali: Romićeva (na Gabriću), Kuckalova, Lamićeva, Puzićeva i Bikovačka škula pored crkve. Romićeva, oko kilometar i pol udaljena od željezničke postaje na Gabriću, jedina je među nabrojanim objektima bila napravljena od naboja, a ostale zgrade su zidane ciglom, kao što je i Lamićeva (prepoznaje se na fotografijama). U tadašnjim salaškim šorovima danas se »čuje« tišina, a nekada je bilo živo. »Puno salaša – puno dice«, opisuje Romić vrijeme svoga djetinjstva.