Za izviđače ili skaute se kaže da su prije svega pokret za djecu i mladež i da im u ostvarivanju ciljeva najviše pomažu odrasli članovi organizacije. Oni se uglavnom bave upoznavanjem prirode, druženjem (socijalizacijom) djece, kao i učenjem korisnih vještina koje im mogu pomoći u budućem životu, kako u civiliziranom svijetu, tako i u divljini. Robert Baden Powell je prvi pokrenuo izviđački pokret 1907. godine u Velikoj Britaniji. Njegovo iskustvo časnika za vrijeme Burskog rata u Južnoafričkoj Republici pokazalo mu je koja su znanja potrebna tadašnjem mladom čovjeku kako bi se lakše snašao u divljini i svakodnevnom životu. Ubrzo je ideja o takvom odgoju mladih zaživjela i u drugim državama svijeta. Danas u Srijemu djeluje i radi nekoliko izviđačkih odreda: u Zemunu, Inđiji, Rumi, Srijemskoj Mitrovici, Šidu. Izviđački odred Lazar Bibić u Šidu jedan je od najstarijih u Srijemu. Osnovan je 6. svibnja 1952. godine u tadašnjoj srednjoj školi. Danas ovaj pokret, zahvaljujući svom počasnom predsjedniku Tihomiru Ranisavljeviću, nastoji okupiti što veći broj mladih i naučiti ih svemu onome što krasi jednog izviđača.

 

Najbolja odgojna organizacija

 

Izviđački odred u Šidu radio je u kontinuitetu sve do devedesetih godina, kada je zbog ratnih događanja potpuno ugašen. Ponovo je počeo s radom 2001. godine i tada se okupilo oko 200 izviđača. O tome što za jednog čovjeka znači biti izviđač, počasni predsjednik Izviđačkog odreda u Šidu kaže: 

»Ja ću citirati Desanku Maksimović koja je jednom prilikom rekla da je najbolja odgojna organizacija za mlade izviđački odred. Drugarstvo i prijateljstvo koji se tu steknu su nemjerljivi. Ove riječi dovoljno govore koliko je to dobra odgojna organizacija. Ja sam ove godine napunio 60 godina rada u izviđaštvu, što znači da sam do sada 60 generacija imao pokraj sebe. Godine iza mene su pokazale da se mnogo toga promijenilo, posebno dolaskom suvremenih tehnologija. No, i pored toga, uspjeli smo privoljeti mnoge mlade ljude da nam se priključe. Nikada dijete neće biti bolje odgojeno nego u školi u prirodi«, kaže on. 

O značaju postojanja izviđačkog odreda u jednom gradu on navodi: 

»Kod nas nisu važni ni materijalni status, niti nacionalno ni vjersko opredjeljenje. Za nas je samo čovjek vrijednost koju poštujemo. Prijateljstva treba njegovati. To je velika stvar i kod nas je to prioritet. Ja sam u dosadašnjem radu obišao oko 30 država svijeta. Gdje god sam otišao sa svojom suprugom i djecom, s obzirom na to da su i oni bili izviđači, uvijek me je netko prepoznao i javio se s poštovanjem.«

O tome postoje li razlike u izviđačima nekada i sada Ranisavljević kaže: 

»Za vrijeme komunizma, moram priznati, mi smo bili više ‘dekor’. Uvijek su nas pozivali na političke svečanosti gdje smo se mi prikazivali. Dobijali smo više sredstava, ali samo kako bismo bili više prisutni na njihovim sastancima i manifestacijama. Danas izviđačka organizacija radi sasvim drugačije. Radimo na tome da djeca svladaju gradiva, kako iz biologije, astronomije i povijesti, a dosta saznaju o očuvanju prirode. Treba tu djecu usmjeriti da vole prirodu, jer je to nešto što nas može sačuvati.«

 

Povratak zaboravljenim igrama

 

U svojim dosadašnjim aktivnostima Odred izviđača Lazar Bibić posebno je ponosan na organizaciju Olimpijade u zaboravljenim dječjim igrama koji već petu godinu zaredom okuplja izviđače iz Srbije i susjednih ali i ostalih zemalja svijeta: 

»Želja mi je bila okupiti djecu iz više zemalja kako bi ona shvatila da se može i u prirodi naći nešto s čim se mogu zabaviti i da nije samo računalo glavna zanimacija. Na drugom mjestu, da čuju poj slavuja, osjete miris šume, jer je to nešto što se izgubilo. Organizirao sam dvije olimpijade: zimsku i ljetnu za predškolsku i školsku dob. Na izletištu Lipovača predstavljene su im dječje, pomalo danas zaboravljene igre, koje su oni s radošću  igrali. Bila je to i lijepa prilika da se međusobno upoznaju i razmijene svoja iskustva.« 

U izviđačkom odredu činovi su hijerarhijski podijeljeni. U starješinstvu glavni »gazda« kuće je starješina, zatim slijede načelnici koji su zaduženi za operativni rad. Oni osmišljavaju program, dogovaraju se s drugima i predstavljaju svoje aktivnosti u skladu sa svojim mogućnostima. Za titulu počasnog predsjednika potrebno je mnogo godina rada, odricanja ali i velike ljubavi: 

»Svih ovih godina održala me je velika ljubav prema djeci i izviđaštvu. Do sada sam 18 puta bio kum toj djeci koja su godinama bila oko mene. Danas su mnogi od njih na nekim funkcijama. Gdje god se pojavim, vrata su mi uvijek otvorena. Osjećam poštovanje za sve ono provedeno vrijeme s njima. Šezdeset godina života poklonio sam izviđačkom odredu, a osjetio sam veliku zahvalnost mnogih za svoj trud i rad. A to je nemjerljivo.«

 

Popularizacija

 

Kao jednu od mogućnosti u popularizaciji ovog pokreta Izviđački odred u Šidu navodi uvođenje izviđaštva kao izbornog predmeta u školama: 

»Napravio sam dobre kontakte s učiteljicama i nastavnicima osnovnih škola, jer mislim kako je u toj dobi dobro  motivirati ih kako bi prepoznali  prednost izviđaštva. Ideja je najprije da probamo svakog vikenda praviti šetnju do Lipovače gdje bi se djeca zanimala sastavljanjem šatora i čvorologijom, kako bi naučili izviđačke vještine. Na taj način pokušali bi ih privoljeti da nam se priključe«, ističe starješina Miodrag Mića Malušić. 

Jovana Simić je već osam godina izviđač. Ona je prenijela svoju poruku mladima: 

»Ja sam u izviđačima zato što volim prirodu i što se volim družiti i stjecati nova prijateljstva. Mislim da nam se mladi trebaju priključiti i vidjeti kako mi djelujemo kao jedna bratska organizacija. Mi ovdje funkcioniramo kao jedna velika obitelj i neovisno o tome je li netko mlad ili stariji, treba postati izviđač kako bi stekao nezaboravna iskustva u prirodi i kako bi osjetio sve čari koje nam ova organizacija nudi.«