Intervju

Većina vijećnika i članova Izvršnog odbora bili su na visini svoje dužnosti *  Kod jednoga dijela vijećnika, međutim, ubrzo se pojavila nezainteresiranost, osobito kod onih koji su bez iskustva u životu zajednice, već su na izborima sudjelovali po partijskoj zadaći * Najviše smo ulagali u obrazovanje: udžbenici za niže razrede osnovnih škola tiskani su vlastitim snagama, unatoč otvorenoj opstrukciji osoba nadležnih u Ministarstvu prosvjete, te isključivim sredstvima HNV-a  koje Ministarstvo ne želi refundirati

 

 

 

 

 

Izbori za nove sazive nacionalnih vijeća nacionalnih manjina ubrzo će uslijediti, a o proteklom radu aktualnog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća i o temama koje će biti važne za budući rad ovoga Vijeća, razgovrali smo s predsjednikom HNV-a dr. Slavenom Bačićem.

 

HR: Najavljeno je raspisivanje izbora za novi saziv HNV-a. Kako ocjenjujete, kao predsjednik aktualnog saziva Vijeća, rad u proteklih četiri godine? Što bi istaknuli od važnijih postignuća Vijeća u ovom razdoblju?

 

Držim da smo ostvarili veći broj postignuća u organizaciji i radu Vijeća, koja nisu došla sama po sebi, već su ispunjenje izbornoga programa, kojega sam, u ime tadašnje izborne liste Hrvatska lista – DSHV i hrvatske udruge, iznio na elektorskoj skupštini 2010. godine, kada je izabran aktualni saziv Vijeća. Ispunjenje naših izbornih obećanja temelji se na činjenici da je većini vijećnika ovoga saziva HNV-a ostvarivanje prava građana hrvatske nacionalnosti u Srbiji životno opredjeljenje, a ne trenutačni kapric osoba koje do jučer nisu ni na koji način sudjelovali u manjinskom životu. 

Slobodan sam Vas u kratkim crtama podsjetiti na osnovne crte tog programa: izgradnja Vijeća kao funkcionalne i demokratski ustrojene institucije, zbog čega se HNV, uz mađarsko i bošnjačko, danas ubraja u najbolje organizirana manjinska vijeća; ispunjeno je i obećanje da HNV nije svrha sam sebi, koji će cjelokupni proračun utrošiti na sebe (visoke plaće i paušalne naknade, stimulacije, dnevnice, reprezentacija itd. – čega smo bili svjedoci u nekim ranijim razdobljima), nego se evo, već četvrte godine 2/3 proračuna izravno usmjerava na sufinanciranje različitih programa u oblasti obrazovanja, kulture i informiranja, i to kao rezultat javnoga i demokratskog procesa donošenja proračuna HNV-a; dosljedna i beskompromisna borba za provedbu manjinskih prava zajamčenih unutarnjim i međunarodnim propisima; Vijeće više nije mjesto gdje se kroz svađe i često osobne sukobe generira daljnja destrukcija hrvatske zajednice, već je mjesto demokratskih rasprava i dijaloga itd. Dodao bih i da su cjelokupne financije u ove 4 godine bile bez ikakvih mrlja, što nije uvijek bilo tako u prošlosti Vijeća.

 

HR: Koja konkretnija postignuća biste istaknuli?

 

Primjerice, prvi su puta tiskani udžbenici na hrvatskom za niže razrede osnovnih škola; pokrenuta je nastava Hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u Plavni, Vajskoj, Sotu, Bezdanu i Beregu; u Subotici je grad preuzeo obvezu prijevoza djece iz udaljenih dijelova grada do škola u kojima je nastava na hrvatskom; pokrenuta je bilingvalna hrvatsko-engleska nastava u Tavankutu; u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata ustanovljena je regionalna kulturna manifestacija Srijemci Srijemu; pokrenut je program na hrvatskom na pokrajinskom radijskom servisu i riješeno pitanje urednika i statusa uposlenih na pokrajinskom TV servisu; uspješno smo pokretali inicijative kod Pokrajinskog ombudsmana zbog kršenja zakonskih odredbi o prijedlozima Vijeća za raspodjelu sredstava kod Pokrajinskog tajništva za kulturu, nakon čega ovo tajništvo, ali sada već i Grad Subotica poštivaju zakonske odredbe; nakon višegodišnjih napora, uveden je hrvatski u službenu uporabu u Sotu i Batrovcima; kao rezultat naših čestih inicijativa, u Subotici se dosljednije primjenjuje hrvatski u službenoj uporabi; ustanovili smo priznanja za istaknuti društveni rad te za doprinos kulturi i obrazovanju u hrvatskoj zajednici itd.

 

HR: Koji su projekti izravno financirani iz proračuna Vijeća?

 

Ostavljajući po strani sredstva za pomoć kulturnim udrugama u godišnjem iznosu od 2.000.000,00 dinara koja su dodjeljivana putem natječaja, najviše smo ulagali u obrazovanje: udžbenici za niže razrede osnovnih škola tiskani su vlastitim snagama, unatoč otvorenoj opstrukciji osoba nadležnih u Ministarstvu prosvjete, te isključivim sredstvima HNV-a (što je iznosilo gotovo 10% našeg prošlogodišnjeg proračuna), koje Ministarstvo ne želi refundirati; novčano stimuliramo obitelji kod upisa djece u prvi razred osnovne škole, a kasnije smo od DSHV-a preuzeli kupnju školskoga pribora  za sve učenike srednjih škola; zahvaljujući tome što dotiramo cijenu đačkih karti, djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom imaju besplatni autobusni prijevoz; sva djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom u cijeloj Vojvodini dobivaju prigodne darove za Uskrs i sv. Nikolu; hrvatskom uredništvu Radio Subotice donirali smo dva nova kompjutora; s po 100.000,00 dinara godišnje pomažemo emisije Zvuci bačke ravnice na Radio Baču te Glas Hrvata na Radio Somboru, kao i listove Miroljub iz Sombora te Glasnik Pučke kasine iz Subotice; snosimo sve troškove spomenute manifestacije Srijemci Srijemu itd. 

 

HR: Kako ocjenjujete rad članova IO HNV-a, ali i vijećnika?

 

Većina vijećnika i članova Izvršnog odbora bili su na visini svoje dužnosti. Izvršni odbor uspješno je vodio Darko Sarić Lukendić, pri čemu se pokazalo učinkovitim da član IO za obrazovanje bude profesionalno uposlen, te su upravo njihovom zaslugom tiskani prvi udžbenici za nastavu na hrvatskom. Kod jednoga dijela vijećnika, međutim, ubrzo se pojavila nezainteresiranost, osobito kod onih koji su bez iskustva u životu zajednice, već su na izborima sudjelovali po partijskoj zadaći, dok su poneki vijećnici koristili sjednice Vijeća za verbalnu samopromociju, iako u pozadini nemaju nikakve rezultate u bilo kome segmentu manjinskoga života.  

 

HR: Hoće li novi Nacrt zakona o udžbenicima, najzad osigurati rješavanje problema udžbenika na hrvatskom jeziku? 

 

Stanje u obrazovanju je najteže ne samo kada je u pitanju hrvatska zajednica, nego i kod svih ostalih manjina. Na temelju dosadašnjega iskustva, čini mi se da novi propisi neće rezultirati značajnijim pomakom, već do toga može doći isključivo tijekom pristupnih pregovora Srbije Europskoj Uniji, što bi manjine, osobito one čije su matične zemlje članice EU i u suradnji s njihovim matičnim državama, trebale iskoristiti da se ovdašnje vlasti politički prisile na provedbu vlastitih propisa i međunarodno preuzetih obveza.

 

HR: U kojoj fazi je izrada strategije za infomiranje? Hoće li to biti jedna od važnijih zadaća budućeg saziva Vijeća? Koje su još važne zadaće koje će trebati rješavati budući saziv HNV-a?

 

Nacrt strategije za informiranje te za ostala područja, bit će donesen na prvoj narednoj sjednici HNV-a. U njima će biti predloženi ključni pravci djelovanja  Vijeća u slijedećem razdoblju, a nakon javne rasprave bit će jasnija očekivanja hrvatske zajednice i, sukladno tome, planovi HNV-a, što bi trebalo biti ugrađeno u konačne tekstove strategije, koje će donijeti Vijeće.

 

HR: Na ovogodišnjem natječaju HNV-a za hrvatske udruge i institucije dodijeljeno je 2.000.000 dinara. Dakle, to jest pomoć za rad udruga u kulturi od strane HNV-a. No, mislite li da udruge kulture moraju sve više nastojati aplicirati na razne projekte-natječaje, kako bi osigurale sredstva za svoje aktivnosti?

 

Kako sam već istaknuo, spomenuti natječaj rezultat je našega predizbornoga programa. Do prije 4 godine, HNV nikada nije pomagao udruge niti u tolikom iznosu – preko 10 posto  godišnjega proračuna Vijeća, a osobito niti ne na tako transparentni način – putem javnoga natječaja, odluku o kojemu je donosilo Vijeće. 

Time smo i na ovaj način željeli demonstrirati da Vijeće nije svrha samom sebi, koje će  sva sredstva utrošiti na vlastito djelovanje, već da ono i na ovaj način mora biti okrenuto udrugama. Usporedbe radi, podsjetit ću da je prije oko 7-8 godina iz proračuna HNV-a za prvih 9 mjeseci samo na reprezentaciju u restoranu u susjedstvu sjedišta HNV-a utrošeno oko 10.000 eura, a da je u vrijeme prošlih izbora za HNV bruto zarada tri tajnice iznosila 18 posto godišnjega proračuna Vijeća.

Naravno, bilo je vijećnika koji su predlagali da iznos za pomoć udrugama bude i veći, ali mislim da to pitanje ostaje otvoreno za daljnju raspravu, prije svega u smislu omjera materijalne potpore Vijeća obrazovanju, kulturi, informiranju i službenoj uporabi jezika. No, držim da svrha proračuna HNV-a nije i ne smije biti transferiranje cjelokupnog proračuna udrugama.

Naime, sredstva za rad udruge osiguravaju na razne načine, među ostalim i kroz godišnju potporu Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, odnosno prije Ministarstva vanjskih poslova, lokalne, pokrajinske i republičke natječaje, ali sve to nije dostatno. Nažalost, programi rada većine naših udruga ne korespondiraju s predmetom projekata prekograničnih i europskih fondova, te su tu mogućnosti veoma limitirane.

 

HR: Prilikom razgovora o rezultatima istraživanja »Poticanje dijaloga u rješavanju manjinskih pitanja u Republici Srbiji« u organizaciji Foruma za etničke odnose, istaknuto je da hrvatska zajednica u Srbiji, kao jedan od vodećih problema izdvaja teškoće integracije u društvo. Kako se taj problem može-treba riješiti?

 

Kako je Srbija izrazito etnocentrično društvo, što počinje već od vrtića, preko školovanja i zaposlenja pa sve do sudjelovanja u vlasti, jasno je da rješavanje ovoga pitanja dugoročna zadaća. Polazna osnova mora biti da su manjine po svojemu podrijetlu, povijesti, jeziku, kulturi itd. drukčije od većinskoga naroda, te da one žele i trebaju očuvati vlastiti identitet, ali da su unatoč tomu punopravni članovi društva, koje se ne smije diskriminirati, već primjenjivati mjere afirmativne akcije. Primjerice, u području obrazovanja to znači odustajanje od etnocentričnosti obrazovnoga sustava, u kojemu se, primjerice, uči da stanovništvo Dalmacije čine pokatoličeni Srbi ili da je dubrovačka književnost dio srpske književnosti, te umjesto toga educiranje o manjinama u školama, ili kada je riječ o upošljavanju, primjena pozitivne diskriminacije u državnim i javnim službama.

 

HR: Na tim razgovorima zaključeno je i da je potrebno dalje raditi na zakonodavnom okviru. Što to konkretno znači u praksi, a glede manjinskih prava? 

 

Jedna od ključnih normativnih stvari trebala bi biti uzdizanje manjinskoga zakona na razinu ustavnoga zakona, jer su manjinska prava segment ljudskih prava, koja su ustavna materija. To je Hrvatska učinila na početku svojega europskoga puta i za očekivati je da se slično rješenje traži i od Srbije. U svakom slučaju, ima mišljenja da će do promjena manjinskoga zakonodavstva doći tijekom pristupnih pregovora Srbije Europskoj Uniji, no držim da ništa manje nije važno ni inzistirati na dosljednoj provedbi propisa, budući da propisi nisu toliko sporni, koliko je problematična njihova provedba.

 

HR: Tijekom ovih razgovora, predložene su i izmjene Zakona o nacionalnim vijećima. Jedan od prijedloga je i uvođenje decentralizacije manjinske saouprave. Znači li to spuštanje problematike nacionalnih vijeća s državne na lokalnu razinu i je li to dobro rješenje? Kakve bi bile posljedice po hrvatsku zajednicu u Srbiji u slučaju donošenja takve odluke?

 

Za razliku od Hrvatske, koja se opredijelila za decentralizirani sustav manjinskih samouprava (formiraju se na razini lokalnih uprava i županija), Srbija se opredijelila za centralizirani sustav manjinske samouprave, što korespondira i činjenici da je Srbija visokocentralizirana država. Oduvijek sam se zalagao za dogradnju postojećega sustava po ugledu na mađarski sustav manjinskih vijeća, koja ima cjelovit sustav manjinskih samouprava – od lokalnih, preko županijskih do državne razine. Naime, posve je logično da se se manjinska vijeća na lokalnoj razini bore za svoja prava, napose na planu kulture, ali i drugim područjima, dok središnje samouprave rješavaju strateška pitanja za cijelu manjinsku zajednicu. Doista nema mnogo smisla da HNV daje, primjerice, suglasnost o promjenama naziva ulicaili mišljenje o izboru ravnatelja škola u mjestima širom Vojvodine, kada o tim pitanjima neusporedivo kompetentije mogu odlučivati predstavnici manjina na lokalnoj razini. To je, uostalom, i europski princip supsidijarnosti, prema kojemu se političke odluke donose na razinama što bliže građanima, koji bi se trebao primjeniti ne samo na državni sustav, nego i na manjinska vijeća.

No, do tada smo se u ovom sazivu HNV-a trudili da nedostatke centraliziranog sustava manjinske samouprave ublažimo kroz regionalnu zastupljenost u svim tijelima Vijeća (primjerice, članovi Vijeća su iz cijele Bačke i Srijema, četiri su dopredsjednika Vijeća po regionalnome prinicipu, član IO za kulturu je iz Srijema, za informiranje je iz Novoga Sada, tajnik je iz Podunavlja, slično je i u odborima Vijeća), otvoren je Područni ured u Srijemskoj Mitrovici itd.

 

HR: Forum za etničke odnose, ali i neki pojedinci, također tvrde i da su nacionalna vijeća ispolitizirana od strane manjinskih stranaka i da ih treba »depolitizirati«?

 

Ovdje se mješaju »babe i žabe«. Dok manjinske političke stranke imaju legitimno i zakonsko pravo sudjelovati u izborima za manjinska vijeća, to nije slučaj s nemanjinskim strankama. Međutim, baš kao i prije četiri godine, i sada velike „državne“ političke stranke pokušavaju ovladati manjinskim vijećima. Dok je takva situacija nemoguća u Hrvatskoj ili Mađarskoj, jer bi izbio politički skandal ako bi SDP i IDS htjeli ovladati Srpskim narodnim vijećem, u Srbiji nije tako. Kako su prije četiri godine DS, G17, LSV, SPS i druge stranke uspjele ovladati nekim manjinskim vijećima, i za ove se izbore pojavljuje sličan scenarij, ovaj puta donekle s drugim akterima. 

Sada su osobito su aktivni otcijepljena krila DS-a, s nevelikim brojem glasača, čiji broj mogu povećati ako osvoje manjinska vijeća. Tako Tomislav Stantić, visoki dužnosnik i predsjednik regionalnoga odbora za Vojvodinu stranke Zajedno za Srbiju (http://www.zajednozasrbiju.rs/index.php/organizacija/regionalni-odbori/95-regionalni-odbor-vojvodina) koju vodi Dušan Petrović, govori o navodnoj potrebi depolitizacije HNV-a, pa je nejasno je li se on u izbornu utrku za HNV upušta sa svojih visokih stranačkih pozicija, ili kao pojedinac zabrinut nad budućnošću Hrvata u Srbiji. Slično je i s Tadićevom Novom demokratskom strankom, koja također ima aspiracije za ovladavanje HNV-om, osobito preko novosadskih i srijemskih stranačkih struktura. Priču ponavlja i Liga socijaldemokrata Vojvodine, preko udruge Hrvatska liga. 

Dakle, iako se govori kako su nacionalna vijeća »ispolitizirana od strane manjinskih stranaka«, nitko ne govori o pokušaju stavljanja manjinskih vijeća  pod kontrolu tzv. državotvornih stranaka, a upravo je to ponovno na djelu. Ovaj je povijesni trenutak posebno je značajan jer je Srbija otpočela pregovore o pristupanju Europskoj Uniji, u narednom će se razdoblju definirati manjinska prava, čijem će ostvarivanju Europa biti garant. Zato je jasan interes vlasti za pacificiranjem manjinskih vijeća, pa tako i HNV-a, a u slučaju uspješnoga „ušutkivanja“ nacionalnih vijeća, ove se stranke »preporučaju« za sudjelovanje u vlasti koju sada kontrolira druga stranka. 

 

HR: Skupština Srbije je donijela ovih dana i tri medijska zakona – Zakon o javnom informiranju i medijima, Zakon o javnim medijskim servisima i Zakon o elektroničkim medijima. Kako se najavljuje, primjena ovih zakona doprinijet će zaštiti javnog interesa građana u oblasti informiranja, osiguranje medijskih sloboda i međunarodnih standarda u ovoj oblasti. Kako će se ovaj set zakona odraziti na oblast manjinskog informiranja, konkretno, na informiranje na hrvatskom materinjem jeziku?

 

Konačnim tekstovima zakona otklonjene su neke nedoumice iz javne rasprave, pa je, osim što je propisano da će državna tijela pomagati informiranje na manjinskim jezicima, ostavljena mogućnost da manjinska vijeća mogu i dalje biti osnivači ustanova i privrednih društava te fondacija u cilju informiranja. No, tek će primjena ovih zakona da li će oni sniziti razinu stečenih prava u ovome području. 

Međutim, bez obzira na to, želio bih istaknuti da je u organizaciji i sredstvima HNV-a u tijeku pokretanje multimedijalnoga servera koji bi obuhvatio cjelokupno informiranje na hrvatskom (tisak, tv i radijski programi itd.), gdje bi se preko suvremenih sredstava komunikacija, prije svega interneta koji je sada široko dostupan, obuhvatili svi segmenti informiranja na hrvatskom, koji bi tako bili na raspolaganju svim članovima zajednice, ma gdje oni živjeli.

 

HR: Hoćete li se kandidirati na predstojećim izborima za novi saziv HNV-a? Ako istaknete Vašu kandidaturu, koji su Vaši motivi i namjere u budućem radu Vijeća?

 

Kako je u javnosti već obznanjeno da ću biti u nositelj Hrvatske liste dr. Slaven Bačić, odgovor je, naravno, potvrdan. Prije svega, želja mi je da ono što smo započeli prije četiri godine, i završimo u narednih četiri godine – počev od udžbenika, preko izjednačavanja u području informiranja s drugim manjinama (Hrvatska riječ, RTV) i drugih pitanja, pa do garantiranih mjesta za Hrvate u republičkoj, pokrajinskoj i lokalnim skupštinama, onako kako je to i predviđeno Sporazumom o zaštiti manjina između Srbije i Hrvatske. Ovo posljednje je i ključni politički zahtjev hrvatske manjine prema Beogradu, za čije realiziranje predstoji puno truda i mukotrpnih pregovora s vlastima, u cilju provedbe onoga što se Srbija obvezala Sporazumom o zaštiti manjina s Hrvatskom.  Za sve to je potreban kontinuitet u radu, a iskustvo koje smo stekli u ove četiri godine i provedba izbornih obećanja, držim da su garancija uspješnog nastavka početih procesa. Usto, kako sam po struci pravnik, a od 1990-ih aktivan u hrvatskoj zajednici te relativno dobro poznajem naše prilike, vjerujem da svojim znanjem mogu utjecati na poboljšanje našega manjinskoga položaja tijekom pristupnih pregovora Srbije Europskoj Uniji, jer je to jedinstvena prilika za unapređe naš status, naravno, u suradnji s našom matičnom zemljom.

 

Zvonko Sarić