Romantičarski pogled na fotografije davnih salaških škola – čiji su objekti većinom nestali u atarima, a samo poneki ostali sačuvani – malo će pomutiti naredne činjenice iz školskih izvještaja iz razdoblja između dva svjetska rata. Iako se danas stariji ljudi s nostalgijom i, uglavnom, lijepim dječjim uspomenama, sjećaju dana provedenih u salaškim školama, prethodnoj generaciji, dakle njihovim roditeljima, živjeti na salašu i školovati se, nije bilo lako. Tatjana Segedinčev iz Povijesnog arhiva Subotica istraživala je dokumente školskih nadzorništava između dva svjetska rata (Salaške škole, Ex Pannonia 8, 2004. godine) i navela podatak o postojanju 63 takva objekta 1921. godine: »Jedan od problema s kojim su se suočavali učitelji, pa i školski nadzornici u cijelom međuratnom razdoblju, je bio kako privoljeti djecu da redovito pohađaju nastavu. Školski nadzornik za salaške škole Aleksandar Mikić pokušava opominjanjem i kažnjavanjem prisiliti roditelje i gazde kod kojih su radili roditelji, pa i djeca. Djecu doraslu za pohađanje škole, često povremeno ili nikako nisu slali u školu. Ovo je posebno bilo izraženo u proljeće za izvođenja poljskih radova. U proljeće je osim poljskih radova trebalo čuvati prasiće, patke i perad, a ovo je najčešće povjeravano djeci... « I sam školski program predviđao je prekid školske nastave za vrijeme branja kukuruza ili pak berbe grožđa.

Škola Luka Sučić (na staroj fotografiji) bila je jedna od dvije na području Pavlovca (podatak iz 1921. i 1928. godine). Ova se nalazila na adresi Pavlovac 232, u blizini željezničke postaje. Objekt je srušen prije oko dva desetljeća, a prostor su prekrile oranice. Djeca su iz ovog kraja odavno otišla.