Premijeru predstave Kvej-Lan Pearl Buck glumci Hrvatske drame subotičkog kazališta premijerno su izveli 20. svibnja 1953. godine. Prigodom ove izvedbe redatelj predstave prof. dr. Vojmil Rabadan za čitatelje teatarskog glasila Naše pozornice napisao je: »Američka spisateljica Pearl Buck i kod nas je jedno od najpopularnijih stranih književnih imena, zahvaljujući brojnim našim prijevodima njenih djela i filmova od kojih je osobito Dobra Zemlja ostala nezaboravna. I životni put i književno djelo Buckove neobično su zanimljivi. Rođena 1892. godine u USA dospjela je kao dijete američkog misionara u Kinu, već u trećem mjesecu života, otuda česti krivi podaci da se rodila u Kini. Ali istina je, najprije je naučila govoriti kineski, a tek onda svoj materinji jezik, zaslugom kineske dadilje koja ju je odgojila. Ta je žena izvršila na djevojčicu prvi utjecaj, presudan za njezin budući život i rad, koji kasnije upotpunjuju ideje oca-misionara i odgoj majke koja je u kćeri vrlo rano razvila smisao za glazbu, umjetnost i ljepotu. Nakon mladosti provedene u Kini svršila je sveučilišne nauke u Americi, pa se opet vratila u Kinu gdje je predavala englesku književnost na sveučilištu u Nankingu i na Chung Yang University. Od 1932. živi u Americi, gdje se potpuno predala književnom radu.
Nastanak svjetski znanih romana i drugih djela
Pisati je počela relativno kasno, u trećem deceniju života, mada je sklonost književnom stvaranju osjećala mnogo ranije. Prvi njezin napis izišao je u Atlantic magazinu u Bostonu 1923. Naredne godine objavljuje Beauty in China i The Chinese Student Mind, a na putu u Ameriku, 1925. počela je pisati roman East Wind – West Wind, objavljen mnogo kasnije i ubrzo preveden na hrvatski jezik pod naslovom: Istok – Zapad. Zaredaše potom mnoga veća i manja djela, trilogija The Good Earth (Dobra zemlja), Sons (Sinovi), The House Divided (Rascjep u kući), pa čuvena The Mother (Majka), Fighting Angel (Ratoborni anđeo), te još nekoliko romana i zbirki novela, koji joj stekoše silnu popularnost po čitavom svijetu, prve književne nagrade u Americi, a konačno i najveće međunarodno književno priznanje, Nobelovu nagradu za 1938. godinu.
Zaokoupljenost dalekim, tajanstvenim Istokom
Kako sva njezina djela opisuju Kinu i Kineze, moglo bi se pomisliti da Pearl Buck svoje uspjehe duguje isključivo senzacionalnoj privlačnosti tog dijela zemlje, dalekog i tajanstvenog za zapadni svijet. Ali srećom nije tako. Pearl Buck opisuje vrlo potanko i zanimljivo kineski pejzaž, običaje, život i nošnju, ali glavna joj je težnja da pronikne u dušu kineskog čovjeka i da, osvjetljujući specifičnost njegove psihe i mentaliteta, razgrne pepeo sa strogim odgojem zapretanog žara najplemenitijih osjećanja i težnje za napretkom, koji u većoj ili manjoj mjeri tinja ili bukti u svim ljudima, na svim zemljopisnim širinama i u svakom vremenskom razdoblju. Otuda ona neobična osjećajnost i topli humanizam, koji neodoljivo osvaja u djelima Buckove kroz egzotiku okvira i epsku monumentalnost zbivanja u sukobu starog i novog vremena na žutom istoku i u izumiranju jedne tako stare, bogate i u mnogočem u sebi kontradiktorne civilizacije. Istočni vjetar – Zapadni vjetar sadrži jedan od najuspjelijih ženskih portreta, koji je Pearl Buck stvorila o Kineskinji. Radi se o kineskoj ženi, odgojenoj na tradicionalan način, koju udaju za Kineza školovanog na Zapadu i već naviklog na to da žena ne smije biti samo ‚poluslužavka‘, ‚polumilosnica‘, pokorna i dražesna lutkica s povezanim i iznakaženim stopalima.
