Fotografija je snimljena 2. travnja 1935. godine u Sonti. Na njoj su djevojke zbora crkve sv. Lovro iz Sonte. Pjevanju ih je učio učitelj Mato Šibalin sa svojom suprugom. Mato je odgojio mnoge generacije školske djece u Sonti, a pošto je bio i kantor u crkvi, vodio je i ovaj zbor. Poznavao je cijelu Sontu od maloga do velikoga. Bio je strog i pravedan učitelj, a u zbor nije mogao biti uključen onaj tko nije imao sluha. Na pivanje se obično išlo nedjeljom poslije večernje, a po potrebi i sredinom tjedna.
Poslije učitelja Šibalina crkveni zbor je vodio kantor Lacika (prezime nepoznato), zatim učiteljica Paula (prezime nepoznato). Pjevačice crkvenog zbora se u Sonti zovu gosponoše. One su na Brašančevo u procesiji, koja je obilazila crkvu, nosile kip Majke Božje, Bezgrješno Začeće. Gosponoše u prvome redu su odjevene u najsvečaniju narodnu nošnju pulanku. Obuvene su u papučice, cipele i sandale. Prva osoba na fotografiji ima pripasan svileni molovani pregač, dok ostale imaju plantikama pregače. Šesta osoba ima pregač s plantikama legirkama (svilene vrpce s utkanim cvjetnim motivima i ornamentima), koje se danas u Sonti mogu rijetko naći. Peta osoba u redu nosi oko vrata crvenu vrpcu koja se spušta na prsa, a na lijevoj strani nosi mašnu od istoga materijala. Tako su se Šokice u Sonti ranije ukrašavale. Gosponoše u drugom redu nisu odjevene u pulanku. Gosponoše su u crkvi pjevale na svim blagdanima. Pošto su bile vesele i razdragane djevojke u domu mladeži su također bile prve u kolu, a naročito razigrane u kolu gibanica. Na fotografiji su u prvom redu: Ana Prelić, Kopunova (1920. – 2008.), Eva Jakšić, Trapelova (1914. – 1990.), Pavka Pejak, Čulina (1919. – 2007.), Manda Vidaković, Glavanova (1929. – 2006.), Marica Zlatar, Čendešova (?), Pavka Zec, Sosina (1914. – 1984.), Manda Domić, Čelina (1917. – 2004.), Kata Matić, Matićeva (?) i Ana Nimak, Tirikina (1919. – 1999.). U drugom redu su sestre Ana i Marica Krstin, Tacine (?).
Kontinuitet zbornog, crkvenog pjevanja se nastavio do današnjih dana. O zbornom pjevanju sa zanosom priča Manda Šokac, Žiškova (Sosina), rođena 1943., koja je od malih nogu pjevala u zboru i istovremeno nesebično posluživala u župi i crkvi. U danima njene mladosti kantori su bili Antun Prelić, Čokotov i Stipan Poturica, Tošin. Uvježbavanje pjevanja se održavalo dva puta na tjedan, a orgulje u crkvi su svirala oba kantora. U to vrijeme se mnogo putovalo na hodočašća u kojima su obavezno bile i gosponoše.
»Svud su nas rado primali«, kaže Manda, »u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, na Trsatu, Međugorju, Mariji Bistrici, Zagrebu, Olovu, na Tekijama, u Subotici, Somboru...«
Mnoga hodočašća je prošao naš zbor, pa i ono na svetu Anu. Kapelica sv. Ane (danas još samo Kristovo raspeće) se nalazilo na tromeđi Sonte, Bogojeva i Miletića, udaljeno 6-7 km od Sonte. Procesiju su predvodile svake godine gosponoše. Od crkve sv. Lovro u Sonti, pa sve do svete Ane se išlo pješice pjevajući i moleći cijeli Ružarij.
Nakon upokojenja kantora Tune i Stipe u Sontu je stigla vjeroučiteljica, orguljašica i pjevačica Kristina Ralbowsky, koja je također ostavila dio sebe u sonćanskoj crkvi. Najvrjedniji dio su mladi odgojeni u vjeri i mlada orguljašica Klaudija Krstin, Kozonjina, koju je Kristina obučila i zainteresirala za orgulje. Tako zbor nastavlja tradiciju, a i dalje se zove gosponoše iako su u njemu sudjelovali i sudjeluju i muškarci.
Pitam Mandu:
Koju ste pismu pivale kad ste Gospu nosile?
...Ti utjeha si prava, zaštitnica bijednih nas...
Ispraća me besprijekorni sopran, a od njega ječi okoliš.
Ruža Silađev
