Eto čeljadi moja baš sam sad došo s dičije priredbe. Dok sam tamo u našoj škuli sidijo sitijo sam se mojeg škulovanja u istoj Škuli, doduše sad je lipa nova, sva bila, naš svit iz sela je opravijo od svojeg dinara pa sad imamo. Morali smo opravit novu kad nam staru ondašnja direkturica prodala jednim tajkunu a on je uzo pa srušijo i opravijo od nje garažu za traktore, bijo svit bisan u selu al jeto nikom ništa, bila je i zaštićena kugod sve stare škule al kod nas vam to tako iđe, ta valjdar vidite da ovi sve redom rušidu i po varoši a niko njim ne mož ništa. Tako vam to borme kod nas, ako je čovik blizo skuta od ovi glavni onda smi radit šta oće. Neg počo sam pripovidat kako sam se lipo provo, dica su tako lipo recitovala i pivala i glumila, svaka čast obadvima vaspitačicama što su ji tako naučili. Čvrsto sam čeljadi rešijo, jevo nek vam jasno kugod ovaj bili dan, ja više ni na kaku priredbu jal manifestaciju što pravidu matori ne iđem i gotovo. Tamo oma se sve izokrene na kojikake političke pojene, svako sam sebi navija vodu na njegovu vodenicu, a dica fala Bogu to ne rade, ona su iskrena, vesela i nemaridu ko je ko i ko je kaki obučen, dotiran, bogat jal siroma, oni tiradu po svojim a baš nji briga za zbivanja po svitu, jel kogod očo na vlast, jel sašo s vlasti. Av pa sad su bile Dove a već oma će i Trojstvo, kod nas je proštenje čeljadi moja, u kraj našeg Lipog Ivković šora je i naša crkva što se posvitila tim svecima i kod nas je ondak proštenje isprid crkve. Sićam se da se istiravali seljani da bidne to proštenje prid domom jal digod na igralištu, to su bili oni što najviše ni ne iđedu u crkvu, kogod i nagovorijo al na sriću ni njim uspilo pa je proštenje i dalje tamo di mu i misto i zbog čeg se i slavi. Ne znam kako je na drugim mistima al kod nas u selu je proštenje velik svetac, onda se borme lipo dotira i iđe na misu pa se skupi rodbina i ta nedilja je samo tako svečana, Dica jure šorom i dušedu u pivce dok se ne produšu i pokvare, al pak, zato su da se s njima sigra, neće valjdar gledat u nji. Mi još iz ranijeg, u po nedilje počmemo spremat avlije, kosit travu i sve što nuz to iđe, i župnik je vrlo vridan pa sve dotira oko crkve, a i budu još od sride lipe mise u večernji satima posvićene tim slavlju. Doduše ja podmažem biciglu pa obađem skoro sva sela okolo kad je proštenje kod nji, bidne i na drugim mistima lipo, al ode kod nas mi nikako najlipče. Došo mi pere malopre i oma mi jevo odno svu radost, veli mi da su pojeptinili kuruzi i to fajin, ovi glavaši baš nedadu da čovik malkoc oživi, taman sam se ponado da ću moć malo se zaodit, kad ono andraka, ništa od zaodivanja, doduše veli mi niki dan da imade u varoši nikoliko dućana što prodajedu polovno a skoro novo ruvo, to je cigorno ono kad se u familiji rastanedu, pa povućadu jedno drugom prnje kroz pendžer, kontam ja, jal kogod umre pa jopet povućadu, ajak, neš se ti Braniša tamo zaodivat pa taman da je zabadavad, imade i kod Kineza..Ajd zbogom.