Svetkovinom Presvetog Trojstva proslavljamo najveće otajstvo naše vjere – jednog Boga u tri osobe. Bog se kao trojedini objavljivao postupno. Najprije se još u starozavjetno vrijeme objavio kao Otac i Stvoritelj svome izabranom narodu. Kada je došlo vrijeme objavio se kao Sin, Otkupitelj, u osobi Isusa Krista. Nakon Isusovog uzašašća silazeći na apostole objavljuje se kao Duh Sveti. Iako je svoju trojedinost objavljivao postupno, jedan Bog u tri osobe za čovjeka je ostao otajstvo dohvatljivo isključivo vjerom.
Sve tri božanske osoba iste su božanske biti, ni jedna od njih nije »manje ili više Bog«, ali nema miješanja osoba. Značajka je naše vjere častiti Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu. Posebna je osoba Očeva, posebna Sinova, a posebna Duha Svetog, no božanstvo Oca, Sina i Duha Svetog je jedno i pripada im jednaka slava i čast. (usp. KKC 266). Pred ovim otajstvom zastaje naš razum i prestaje zakon ljudske logike, ali vjera ga prihvaća i kao takvog ispovijeda.
U dinamici Trojstva
»Milošću krštenja ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetog’ pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnom svjetlu« (KKC 265). Tako nas otajstvo Presvetog Trojstva uključuje u dinamiku koja nas istovremeno nadilazi, jer izlazi iz svih naših poimanja jedinstva i odnosa. Nadilazi nas jer nam ostaje u potpunosti nedohvatljiva svaki put kada pomislimo da ćemo Trojstvo umetnuti u okvire naših ovozemaljskih projekcija. Naša malenost spram Božje veličine onemogućava nam da proniknemo u tajnu njegovog Trojstva u Jedinstvu, ali nas zato dar vjere, koji smo od njega primili, čini da se uvučeni u dinamiku koja nas nadilazi osjećamo sigurno.
O kakvoj se dinamici radi otkrivaju nam liturgijska čitanja ove Svetkovine. U prvom čitanju Bog se Mojsiju objavljuje kao »Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću« (Izl 34,6). Bog je Bog odnosa, onaj koji posjeduje iskustvo ljubavi i vjernosti. Iako se ne objavljuje kao Trojstvo, daje do znanja da su odnosi i zajedništvo njegovo temeljno obilježje. U drugom čitanju sv. Pavao otkriva nam da su milost, ljubav i zajedništvo temeljne oznake kršćanskog Boga (usp. 2Kor 13,13), onog koji je jedan u tri osobe – Otac, Sin i Duh Sveti. U Ivanovom evanđelju Isus u razgovoru s Nikodemom naglašava da je Bog ljubio svijet toliko te da je poslao svoga Sina kako bi se svijet spasio. Iz toga vidimo da je Bog onaj koji se brine za svijet i čini sve kako bi ga sačuvao, zato šalje svog Sina (usp. Iv 3,16-18). Tako na temelju onoga što nam je Bog o sebi objavio kršćanstvo čvrsto vjeruje u jednog Boga i tri božanske osobe, koje su iste biti, ali jedna od druge odvojena. »Jedinstvena Božja bit je ljubav i zajedništvo koje se neprestano daruje među božanskim osobama i koja omogućuje da se Bog daruje nama ljudima. Jedinstvo namjere u različitosti izričaja i darova« (Željko Tanjić, Odnos i zajedništvo, u: Ante Crnčević ur., Povede ih na goru, Zagreb, 2007., str. 266).
Ljubav i različitost
U otajstvu Presvetog Trojstva čovjek otkriva sebe i uči se da ne može živjeti bez odnosa s Bogom i ljudima, te uči i čime oni trebaju biti obogaćeni. Vidjeli smo iz svetopisamskih čitanja da se odnosi u Bogu temelje na ljubavi, vjernosti, dobroti. Stoga i mi svoje odnose najprije s Bogom, a onda i s ljudima trebamo temeljiti na istim vrijednostima. Susreti i kontakti koje ostvarujemo u životu otkrivaju naše pravo lice i snagu naše vjere. Vjernik koji traži Boga, koji prihvaća ono što je Bog o sebi objavio, koji se s njim susreće u molitvi i sakramentima, pročistit će odnose prema ljudima od svega negativnog i prožeti ih ljubavlju i iskrenošću.
Ova svetkovina u kojoj slavimo tri različite osobe u jednom Bogu pomaže nam da, kao što u vjeri prihvaćamo ovo otajstvo, tako u životu prihvatimo različitost koja je Božji dar, ne samo da prema njoj budemo tolerantni, nego da naše prihvaćanje bude prožeto ljubavlju. U različitosti povezuje nas vjera u jednog Boga, spašeni smo svi po smrti i uskrsnuću Sinovljevom i svi smo primili istog Duha. Tako nas pogled uprt u Trojstvo oslobađa straha od različitosti i ispunjava nas ljubavlju i radošću pred bogatstvom darova kojima svatko od nas može drugoga obogatiti, a koje nam je dao isti Bog. Na taj način »jedinstvo u različitosti« neće biti samo fraza, nego princip života utemeljen na ljubavi i vjernosti.
