Svakog trećeg u mjesecu u Rumi se održava vašar, jedan od onih s najdužom tradicijom. A sve je počelo 1747. godine kada je Ruma dobila status slobodnog trgovišta. Poveljom carice Marije Terezije 20. srpnja 1747. godine, stjecanjem statusa slobodnog trgovišta, Ruma je dobila pravo za održavanje četiri godišnja vašara i nedjeljnih tržnica. Održavali su se na Cvjetnicu, Spasovo, sv. Petra i Pavla, svetog Mihovila... Iste godine, 10. listopada, održan je prvi vašar u Rumi uz sudjelovanje velikog broja trgovaca i zanatlija. Vremenom je vašar u Rumi izašao iz okvira tadašnje austrijske granice. S povećavanjem broja posjetitelja i pojavom sve raznovrsnije robe, na dan održavanja vašara uveden je i zabavni program u vidu cirkusa i ringišpila.
Privilegirano trgovište
Tradicija održavanja rumskog vašara nastavljena je i u razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata. Jedina razlika je što su se samo datumi u mjesecu mijenjali. Vremenom su se ustalili stalni termini održavanja. Dvanaest puta godišnje, svakog trećeg u mjesecu (a okupljanja trgovaca počnu već navečer 2. u mjesecu), kilometarske kolone ljudi, počnu se slijevati prema rumskom Brijegu. Obilježje grada Rumi su davali brojni trgovci i zanatlije, koji su pronalazili veliki interes da u tadašnje vrijeme žive i rade u Rumi. Veliki podstrijek za razvj obrtništva bio je Cehovski privilegij koji je car Franjo I. 1818. godine izdao rumskim obrtnicima. Kao trgovci posebno su se isticali Srbi i Cincari koji su dolazili iz južnih krajeva Balkanskog poluotoka trgovati na rumskim i okolnim vašarima. Nerijetko, ostajali su u Rumi, postupno se asimilirajući s ostalim stanovništvom. Razdoblje poslije revolucije 1848.-49. godine obilježeno je brzim razvojem kapitalističkih društvenih odnosa, u čega se vrlo dobro uklopilo rumsko vlastelinstvo čiji je utemeljivač bio barun Marko Pejačević. Godine 1749. Pejačević je s rumskom općinom sklopio ugovor Slobodnicu, kojom je Ruma postala privilegirano trgovište. Njome je bilo određeno da građani uživaju prihode od dva vašara, dok prihodi od druga dva idu vlastelinu. Deseta točka Slobodnice je predviđala da kada Ruma naraste na 1.000 kuća, svi prihodi idu u korist građana. Odlukom bečkog dvora iz 1758. godine Rumi su dodijeljena još dva vašara, na svetu Elizabetu (kći mađarskog kralja i svetog Andrije), tako da je ustanovljeno šest vašara godišnje, od kojih je jedan bio dvodnevni, a pet trodnevni. U to vrijeme Ruma je bila naseljena njemačkim, srpskim, hrvatskim i mađarskim stanovništvom. Svoj najveći uspon vlastelinstvo je dostiglo krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, kada su u okviru njega selekcionirane brojne napredne sorte pšenice i kukuruza.
Brend grada
U razdoblju između dva svjetska rata Ruma je važila za najveću žitnu tržnicu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Na račun svog rasta i ekonomskog prosperiteta 1933. godine dobila je status grada. U to vrijeme Ruma je imala nešto više od 12.000 stanovnika: Nijemaca, Srba, Hrvata, Mađara i pripadnika ostalih naroda. U poslijeratnom razdoblju poljoprivreda ostaje primarno zanimanje stanovništva, ali se osim toga razvija i gospodarstvo, preko tvornica kože, obuće, gume, metalskih i prerađivačkih kapaciteta. No, vašar u Rumi ne gubi na značaju. Dapače, iz godine u godinu postaje sve posjećeniji, a asortiman robe sve veći. I tako skoro 270 godina. Rumski vašar postao je tradicionalni brend grada u srcu Srijema. Oduvijek se u Rumu dolazilo zbog prodaje ili kupovine, nakon čega se obavezno pravio »aldumaš« u nekoj od brojnih šatri uz veselu atmosferu, uz janjetinu s ražnja ili specijalitete s roštilja. Zato i ne čudi što mnogobrojni posjetitelji za Rumu znaju samo zbog vašara na kojem se svakog trećeg u mjesecu okupi i više desetaka tisuća ljudi. Rumljani s ponosom kažu da je njihov vašar najveći u državi (ako ne i na Balkanu) i da je to mjesto gdje možete pronaći apsolutno sve, od odjeće, garderobe, dijelova pokućstva, do stoke, poljoprivrednih strojeva i ostalog. Sadašnja dinamika održavanja rumskog vašara uspostavljena je poslije Drugog svjetskog rata. Najprije je to bila svaka prva srijeda u mjesecu, a zatim je određeno da to bude svakog trećeg dana u mjesecu, što se održalo do danas. Posljednih godina održavanje rumskog vašara ponovno se proširilo na dva dana, baš kao što se proširila ponuda najraznovrsnijih artikala, do najnovijih vidova zabave.
