Atletsko-rekreativni klub Tron osnovan je prije deset godina i do sada je sa svojim natjecateljima sudjelovao na niz utrka u zemlji i inozemstvu. Cilj kluba nije vrijeme i obaranje rekorda već želja njihovih članova za rekreacijom i trčanjem koje je postalo njihova svakodnevna aktivnost. Razgovarali smo sa Sebastianom Ludaićem, trkačem i osnivačem ARK-a Tron. 

 

Kako mi se čini, zainteresiranost za trčanje je sve veća i veća. Kako se Vama, kao nekome tko je gotovo cijeli život uključen u ovaj vid sporta/rekreacije, to čini. Ima li zaista sve više onih koji trče, kako samostalno tako i u nekoliko organiziranih klubova?

Da, sve je više trkača, ne samo u Subotici i okolici, već u cijeloj Srbiji. Iako su ljudi plašljivi u početku i smatraju da nisu »dovoljno dobri« da trče s nama, poslije nekoliko zajedničkih treninga shvate da svatko od nas ima svoju brzinu trčanja i da je to potpuna individualna stvar. Nije bitno biti prvi, najbolji, najbrži... Bitno je da trčanje postane uobičajena i svakodnevna aktivnost pojedinaca.

Ima li Subotica dovoljno prostora za trkače? U Dudovoj šumi je dosta urađeno na poboljšanju uvjeta, tu je potez od Subotice do Palića... Što je dobro, a što nedostaje?

Svaki grad, svako mjesto, pa tako i Subotica, imaju sasvim dovoljno prostora za trkače, kao u onoj pjesmi iz dječje emisije 80-ih godina: »vežbati možemo svuda, svakoga dana i sata, nasamo ili u društvu, mame tate i brata«. U Dudovoj šumi je nešto pokušano da se uradi, da se poboljšaju uvjeti, ali to nije ni djelić onoga što bi moglo i što bi trebao uraditi jedan grad. Može i puno bolje i puno više! Donedavno je nedostajala česma u Dudovoj šumi. Dobro je to što je radio ARK Tron u proteklih10 godina, nedostaje da to netko i prepozna.

ARK Tron je jedan od agilnijih klubova. Koliko imate članova, koliko već dugo radite, kako povećavate brojnost, kako animirate nove trkače?

ARK Tron postoji, radi i živi već 10 godina. Članstvo je prilično šaroliko, većinu i stabilnu ekipu čine stari članovi. Pojavljuju se i novi trkači, nove ideje. Nove trkače animiramo svojom djelatnošću i stalnim treninzima u istim terminima.

E sada dolazimo na temu utrka... Ako dobro znam, imate trening utrke redovno. Kada se održavaju, koliko ima sudionika, zašto ih pravite...?

Tri termina bih posebno izdvojio koji su prilično stari i ustaljeni: utorkom u Dudovoj šumi trening dionica, četvrtkom Tron trening – utrka, start i cilj kod mega marketa Roda na biciklističkoj stazi prema Paliću i nedjeljni trening dužine kada se okupljamo u Dudovoj šumi u 8 sati, a trčimo do Kelebije, Makove sedmice, Radonovca, ponekad do Mórahaloma. Tu su dvije utrke u organizaciji ARK Trona, prvog vikenda ožujka Tron Rođendanski polumaraton i SRCEF utrka zadovoljstva, kao i Memorijalna utrka Dren Mandić koju organiziramo svake godine 1. kolovoza u znak sjećanja na jednog od osnivača Trona.

Ako dobro znam, imate i tradicionalni trening za Novu godinu...

Da, tradicionalni Novogodišnji trening smo naslijedili od starih članova-veterana, nekadašnjih asova Achilesa. Taj trening je isti kao i trening dužine nedjeljom, samo je termin 1. siječnja u 8 sati. Poprilično je prazan grad u to vrijeme. Ako ne vjerujete, priključite nam se 1. siječnja 2018. Vidjet ćete da sam Vam govorio istinu.

Radite dosta na promociji trčanja. Kroz tradicionalne polumaratone razvili ste suradnju sa SRCEF-om da se uključe i mladi... Što dalje planirate?

Iskreno, nemamo nekih većih ambicija, osim da nastavimo u istom pravcu u istom ritmu kao i do sada. Suradnja sa SRCEF-om i od ove godine s Active Kidsom su se pokazali kao izuzetno dobre odluke u cilju promoviranja rekreacijskog trčanja među djecom i studentima. Zadatak nas starijih trkača je da svojim osobnim primjerom i angažiranjem približimo svijet rekreacijskog trčanja budućim naraštajima.

Najavljen je nedavno prvi Subotički polumaraton u sklopu proslave Dana Subotice. Nedostaje li još utrka?

Porastom broja trkača, povećavat će se i ponuda utrka. Je li baš Subotički polumaraton nedostajao, je li bilo potrebe za novim klubom i je li bilo potrebno politiku uplitati i u ovaj segment života, pokazat će vrijeme. 

I na kraju, ako se netko dvoumi da li da krene s rekreacijskim trčanjem, koji bi po Vašem mišljenju bili glavni razlozi ZA?

Najlakše pitanje na kraju: dođite na treninge Trona, upoznajte veterana od 60+ godina Antala Molnára, Dragana Ćirića, Mirka Dubovčaka, Jánosa Veroa. Pogledajte ih kako izgledaju, kako se kreću, kako razmišljaju… i kako trče i poslije 30 godina trkačkog staža. Vjerujte, bit će to sasvim dovoljni razlozi da ih pokušate slijediti i počnete trčati, kao što su i oni počeli prije »30 i kusur godina« i nikad više nisu prestali.