Suvremeni čovjek pokazao je napredak na svim područjima života, no u području vjere našao se u krizi. Mnogi su toliko zaokupljeni napretkom da su izgubili osjećaj za Boga, pa žive kao da ga nema, te zaneseni uspjehom na području znanosti ponašaju se kao da su oni bogovi. S druge strane, oni koji za Boga mare kao da su se umorili, pa cijelo kršćanstvo postaje umorno i uspavano. Čini se često kao da nedostaje neka pokretačka snaga koja bi oživjela suvremenog vjernika i privukla ga zajednici kojoj pripada.
Ovonedjeljno slavlje Duhova podsjeća nas da je Duh Sveti onaj koji daje snagu i privlači: »Duh je onaj koji sve oživljuje« (Iv 6,63). Tamo gdje njega nema vlada pasivnost i umornost, nema poticaja i inspiracije za buduće djelovanje. Isus je za vrijeme svog javnog života svojim učenicima govorio: »Ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći« (Lk 12,11). Na drugom mjestu kaže: »Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam rekoh« (Iv 14,26) »Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci« (Dj 1,8).
Ispunjenje obećanja
Svoje obećanje Isus je ispunio na dan Pedesetnice. No, ono nije samo povijesni događaj koji se dogodio prije gotovo dvije tisuće godina nego se ponavlja u svako doba i u svakom vjerniku, jer je Duh Sveti trajno Očevo obećanje dano svim naraštajima sve do danas. Duh nam je dan, ali čeka da ga uvijek iznova primimo i prihvatimo suradnju s njim.
On je dar Božji »koji izlazi od Oca i Sina«, kako ispovijedamo u Vjerovanju, on se izlijeva na nas po beskrajnoj Božjoj ljubavi kako bismo mogli izvršiti svoje poslanje: »Kao što mene šalje Otac i ja šaljem vas« (Iv 20,21). Ovaj nalog primljen od Krista učenici su postali sposobni izvršiti tek po izlijevanju Duha. Tako od Pedesetnice započinje ostvarivanje poslanja prenošenja radosne vijesti do nakraj zemlje. To je trajni Kristov nalog novom Božjem narodu, Crkvi, koji ona može izvršiti tek u suradnji s Duhom koji nam je dan.
Dakle, Krist, počevši od apostola, pa do nas danas, svim svojim nasljedovateljima daje važan zadatak – biti donositelj Božjeg kraljevstva i širitelj Radosne vijesti. Mi često zaboravimo da smo s krštenjem primili i ovo poslanje, te da nas punina darova Duha Svetog koju primimo sakramentom potvrde osposobljava za to. Primamo sakramente iz običaja, ne shvaćajući njihovo pravo značenje. Po njima se na nas izlijeva Duh kao na učenike na dan Pedesetnice, da bi postali apostoli ovog vremena. Praštanje, ljubav, pomaganje, radost zbog uspjeha drugog i potpora onima koji pate, sve je to dio širenja evanđelja, a da tako živimo i djelujemo potiče nas nitko drugi nego Duh Sveti. Prva kršćanska zajednica širila se nezaustavljivo, jer je bila otvorena tim poticajima, te živjela u bratskoj ljubavi. Nama danas manjka otvorenosti ovim poticajima Duha, jer to odudara od suvremenih normi ponašanja. No, potrebno je dopustiti mu da u nama djeluje protivno svijetu, a na korist Božjeg kraljevstva.
Snaga Duha
Duh je naš pratilac i naša snaga na kršćanskom putu. On zrakom svoje milosti ispunjava svaku dušu koja želi biti njime pokrenuta, on je Duh utjehe koji smiruje tjeskobu i ohrabruje plašljive na njihovom kršćanskom putu, usmjerava našu naglu narav, jača ustrajnost i od slabih ljudi čini neustrašive navjestitelje evanđelja. Povijest Crkve prepuna je primjera čudesnog djelovanja Duha Svetog po običnim ljudima, koji su svojom otvorenošću njegovom djelovanju mijenjali Crkvu, donosili u nju svježinu i privlačili ljude k Bogu. Tako je bilo s apostolima i nastavilo se do danas.
Svatko je od nas po sakramentu potvrde primio darove Duha Svetog, a svejedno smo se utopili u uspavanost kršćanstva i mislimo kako smo previše obični i nevažni da bismo učinili nešto za Božji narod i širenje njegovog kraljevstva. A nije tako! I apostoli su bili obični ljudi, progonjeni i odbačeni jer su slijedili Krista, a i mnogi sveci u povijesti bili su obični ljudi, puni mana, pa su ipak učinili mnogo za Božje kraljevstvo. Kako? Otvorili su se djelovanju Duha Svetog, tražili su ga i zazivali, dopustili su da njegova snaga djeluje po njima. Tako su postali hrabri pronositelji evanđelja u svom vremenu i u svojoj sredini.
