Proteklog vikenda u mjestu Erdevik osamnaesti put održana je tradicionalna privredno-turistička manifestacija Kulenijada. Ovogodišnjoj manifestaciji, prepoznatljivoj i jedinstvenoj u Srijemu, koja promovira jednu od najukusnijih suhomesnatih delicija, prisustvovao je najveći broj izlagača iz zemlje i regije do sada. A zbog velikog broja posjetitelja, kojih je ove godine bilo preko 10.000, svrstana je u jednu od najposjećenijih manifestacija u šidskoj općini. Postoji nada da će upravo Kulenijada u Erdeviku uspjeti animirati brendiranje kulena.

 

Više poduzetničkog duha

 

Svake godine je sve veći broj izlagača, kao i onih koji se pojavljuju u natjecateljskom dijelu: 

»Ljudi su prepoznali jedinstvenost ove manifestacije jer je ona jedna od rijetkih koja je urađena u čast kulena, najatraktivnijeg proizvoda od svinjskog mesa. S obzirom na to da smo mi kao Turistička organizacija na prošlom Beogradskom sajmu pravili jednu anketu u kojoj smo postavili pitanje što ljude najviše asocira na Srijem, većina ih je odgovorila da je to hrana. Tako da smatram da je sasvim očekivano da se manifestacija kao ova održava u Srijemu. S obzirom na to da je ovo fruškogorski dio šidske općine, ovdje se može naći i dobrog fruškogorskog vina. Osim izlagača iz Srbije, ovdje su prisutni i gosti iz okolnih zemalja, što govori da je manifestacija dobila veći značaj. Samim tim očekivanja su i da će posjetitelji dolaziti ovdje iz drugih zemalja, što je nama posebno značajno«, ističe direktorica Turističke organizacije Šid Kristina Radosavljević. 

Brendiranje kulena predstavlja ozbiljan posao. Prije svega potreban je ozbiljan poljoprivrednik, podrška klaonične industrije, jer se proces proizvodnje mora tehnološki nadgledati: 

»Mislim da nam na tom putu nedostaje poduzetničkog duha, eventualno udruživanje poduzetnika, kako bi oni zajedno plasirali proizvode, s obzirom na količine koje su potrebne za potrebe tržišta. Ukoliko se mali proizvođači domaćeg kulena udruže, po udrugama, zadrugama i sl., kulen kao brend bi se mogao lakše pozicionirati na tržištu«.

 

Stara receptura

 

Tajnu dobrog kulena mnogobrojni izlagači iz zemlje i regije nisu željeli otkriti, ali kažu da su za dobar kulen njihovi preci dobro znali što treba: kvalitetna sirovina, svinja određene pasmine težine 150-200 kilograma na domaći način hranjena. Nakon klanja za pravljenje kulena, kažu, potrebno je odabrati najkvalitetnije meso uz dodatak začina domaće paprike, soli, češnjaka, a zatim sačekati vrijeme od 5-6 mjeseci sušenja. Obitelj Lemajić iz Šida, ovogodišnji je pobjednik Kulenijade u Erdeviku u svim kategorijama: 

»Mislim da je uspjeh plod našeg dugogodišnjeg, mukotrpnog rada gdje je uloženo i puno ljubavi i vremena. No, isplatilo se. Ukoliko se radi kvalitetno i dobro, rezultati su uvijek vidljivi, kako u ovoj proizvodnji tako i u svakom drugom poslu«, kaže Mladen Lemajić. 

O tehnologiji u proizvodnji kulena njegov otac Predrag Lemajić kaže: 

»Kulen ne smije biti gorak i kiseo. Mora imati lijep presjek i lijepu boju, biti kompaktan. To su osnovne stvari koje čine srijemski kulen onakvim kakav on treba biti«. 

Za Kulenijadu u Erdeviku kažu da je jedna od najboljih. Već petu godinu za redom na njoj redovno izlaže i proizvođač kulena iz Bačkog Monoštora Antun Šmicer: 

»Radim specifični kulen od jelenjeg mesa i kulen od ribe. Prvi puta ga izlažem ove godine. Kulen od jelenjeg mesa pravim zato što ga na našem podneblju imamo dovoljno. Jedan sam od kulenara koji radi i izlazi na sve manifestacije, a i naše mjesto je nadaleko poznato po pro-izvodnji dobrog kulena«.

 

Ozbiljna selekcija

 

Kako u Srijemu tako i u Slavoniji kulen je najprepoznatljiviji suhomesnati proizvod. Dovoljan razlog da proizvođači iz Hrvatske posjete Kulenijadu u Erdeviku, razmijene iskustva i izlože svoje delikatese. No, problemi su, kada je riječ o plasiranju domaćih suhomesnatih proizvoda, i s jedne i s druge strane granice slični: 

»Gotovo cijeli svoj radni vijek sam kao profesionalac uključen u prerađivački posao. Proizvodim isključivo domaći slavonski kulen, koji je postao svojevrsni brend Slavonije. S proizvodnjom kulena krenuo sam prije 40 godina. Najprije sa 100 komada godišnje, pa 200 komada. Uz posao koji sam nekada radio u bivšoj zajedničkoj državi, to mi je bio dopunski izvor zarade. Tada sam od toga mogao zaraditi još jednu lijepu plaću. Danas, kada proizvodim 10.000 komada, veoma teško mogu zaraditi nešto. Ja kao profesionalac, obrtnik, nemam zaokruženu cjelinu proizvodnje«, kaže Ilija Jelović iz Županje. »Da bih opstao, morao sam podići kredit i ozbiljno sam pokrenuo proizvodnju. Međutim, vremena su čudna jer kad jedan obrtnik krene u posao, onda ih krene još 100. Krediti su ostali, posao se smanjio, tržište je sve manje, a proizvođača sve više. Uz sve to, dogodili su se i veliki igrači. Kod proizvodnje kulena ima dosta prostora za dodanu vrijednost, ali do dolaska na tržište je strašno težak put. Mi s cijenom domaćeg proizvoda ne možemo doći do tržišta, jer nemamo ozbiljnog kupca za veću količinu. Dolazak do kupca su sajmovi, koji su sve slabiji, a kupovna moć ljudi je loša. Zatim, postoji nelojalna konkurencija proizvoda s istim imenom u trgovačkim centrima i to nas je sve omelo na putu k napretku. Neću reći da gubim volju, ali gubim snagu i nisam više ni blizu optimist, onaj koji sam bio. Jer događa se ozbiljna selekcija i bit će mi drago zbog svih koji uspiju preživjeti i opravdaju investiciju gradnje mini tvornice, da im barem ne ostanu krediti, a oni prestanu s radom«.