Dugi niz godina kao profesionalac sam uključen u mesni-prerađivački posao. Kao obrtnik sam se posvetio posljednjih dvadeset godina profesionalnoj proizvodnji isključivo domaćeg slavonskog kulena, jednog od vodećih proizvoda ruralnog prostora Hrvatske, Slavonije, koji je vremenom postao svojevrsni brend. Do sada smo u Hrvatskoj stigli do nekakvih zaštita brenda i bio je trnovit put do toga. U početku smo bili pobornici zaštite kulena kao zaštite izvornosti. To je jedan teži oblik i nakon djelovanja od pet-šest godina uvidjeli smo da smo sami sebi zadali probleme zbog usklađivanja zakonskih propisa gdje mi ne možemo udovoljiti svim kriterijima Europe. Kako ne bismo ostali na pola puta nedovršene priče, preorijentirali smo se na zaštitu zemljopisnog podrijetla, što je daleko blaži oblik. Kod zaštite izvornosti mi proizvođači moramo imati zaokruženu cjelinu od načina ishrane stoke, proizvodnje začina i izbora pasmine, čemu svi mi koji smo htjeli ići u legalnu proizvodnju nismo mogli udovoljiti. Kod zaštite zemljopisnog podrijetla nisu tako stroga pravila već su samo bitna područja na kojima se kulenje proizvodi. No, mislim da će biti još »trnja« na putu dok ne dođemo do konačnog cilja, s obzirom na to da su to jako dugi procesi.

S. D.

 

 

Veliki je problem što mali proizvođači koji prave kulen, isključivo od mesa, ne mogu napraviti objekte po HACCP-u, jer oni koštaju 20.000 do 30.000 eura. Mi smo mali proizvođači i pravimo 2 do 3 tone kulena godišnje, tako da je za nas to ogromno ulaganje. Prijedlogom novog zakona su predviđene izvjesne olakšice za nas proizvođače, poput onih izmjena koje su učinjene u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj. Ukoliko se taj zakon usvoji, onda će biti dobro za nas male proizvođače, a samim tim i za brendiranje kulena. Čuo sam da je prijedlog tog novog zakona pripremila Privredna komora Srbije i smatram da je on jako dobar. Ali, nažalost, stalo se na tome. O prijedlogu tog zakona se još uvijek nije raspravljalo. Svi mi pričamo o brendiranju kulena i svatko od nas ga želi kvalitetno napraviti od čistoga mesa. Po mom mišljenju trebalo bi više cijeniti nešto što je tradicionalna proizvodnja za koju mi proizvođači možemo ispuniti normalne uvjete za rad, kao što su to nekada radili naši stari. Svi mi imamo prostorije za rad, koje ispunjavaju higijenske uvjete koji se podrazumijevaju. Važno je nastaviti tradiciju, očuvati kvalitetu i starinsku recepturu kulena koja se njeguje desetljećima na ovim prostorima. Svi se nadamo da će u skoroj budućnosti zakonski propisi biti usvojeni i da ćemo mi proizvođači imati koristi od toga.

S. D.

 

 

Po mom mišljenju, brend srijemskog kulena je do sada uspio zaštititi jedino nekadašnji gigant mesne industrije Srijem, koji nažalost više ne postoji. U ovoj našoj Vojvodini, gdje se najviše gaje svinje i proizvode suhomesnati proizvodi, svi se trebaju preorijentirati na preradu svinjskog mesa, a država bi trebala imati malo više sluha za nas. Jer zakone koje su izglasovali, a koji se tiču upravo proizvodnje mesa, trebalo bi malo »olabavati«, smanjiti kriterije, kako bismo i mi proizvođači mogli u domaćim uvjetima svoju proizvodnju podići na višu razinu. Tako bi i država mogla imati svoj dio »kolača« i od svega što se proda država bi od naplate PDV-a mogla imati veće koristi. Na ovaj način proizvođači prodaju i na »crno«, a samim tim i robu sumnjive kvalitete, što je veoma loše, kako za državu tako i za nas. Moja obitelj se godinama bavi proizvodnjom kulena. Višegodišnji smo i višestruki pobjednici gotovo na svakoj manifestaciji. Došli smo do visoke kvalitete, što potvrđuju i naša priznanja. Gajimo naše svinje s domaćom hranom, a trudimo se da i ostali uvjeti budu što prirodniji. Nadamo se da će uskoro doći do izvjesnih promjena i u zakonodavstvu kako bismo uspjeli brendirati najbolje iz Srijema, a to je upravo naš domaći kulen.

S. D.