Stari Žednik – Ulica Borisa Kidriča. Ne zna se prije koliko vremena je snimljena stara fotografija na kojoj je kuća od naboja s trščanim krovom, ali je pouzdano prije 1988. godine, kada ju je na istoj lokaciji zamijenila veća zgrada suvremenog pokrivača. Time je, smatra se, u ulicama sela Stari Žednik nestao i posljednji objekt pokriven na tradicionalni način – trskom. Još je na kraj sela djelomično opstajala i sama se napuštena urušavala jedna »mijana«, također s trščanim krovom; tamo su već dugo ruševine.

Prije stotinu godina slika je bila drugačija: prevladavali su trščani krovovi, a pokrivanje objekta crijepom bilo je u manjini. Tu sliku dočarava nam, pa i brojkama argumentira, bilješka iz 1922. godine. Evo kakvi su dojmovi o okruženju pisca toga vremena, nažalost anonimnog: »...Inače su kuće u Subotici, uračunajući i salaše, većinom od naboja (tri četvrtine od 15.520), pokrivene trskom (10.488, crijepom samo 2.725, šindrom 2.307) . Taj se način gradnje pokazao ovome kraju ne samo jeftinijim nego i dobrim, jer se u tim zgradama teže diže vlaga, nego u zidanim, jer su zimi tople, ljeti hladne...« (Vodič Subotica 1922., izdanje Knjižare Jedinstvo, štampa Narodne štamparije Subotica).

Građevinska dozvola i projekt objekta i nekada su bili neophodni, te tako i danas imamo dokumenta o izgledu i materijalu kuća građenih u devetnaestom stoljeću i kasnije (dokumenta se čuvaju u Povijesnom arhivu Subotica). Uvidom u povijesnu građu potvrđuje se kako su kod skromnijih, dvosobnih kuća, a one su bile u većini, krovovi projektirani od trske.