Ovog proljeća žutjela su se polja između Sombora i Subotice. Toliko se žutjelo da je izgledalo da je uljane repice na njivama čak više nego pšenice. Jeste da je, primjerice, u okolici Sombora jesenas posijano tri puta više uljane repice nego godinu dana prije, ali još uvijek je to pet puta manje od površina zasijanih ozimom pšenicom. No, uljana repica ne samo da se poslije više desetljeća vraća na naše njive, već postaje sve zanimljivija poljoprivrednicima, prije svega zbog dobre cijene i sigurnog tržišta. Od 2012. godine, kada je, prema Popisu poljoprivrede u Srbiji bilo tek nešto iznad 6.000 hektara, površine pod ovom uljaricom narasle su, prema podacima Poslovne zajednice Žita Srbije na 37.500 hektara. Uljana repica se koristi za proizvodnju prehrambenog ulja i biodizela. U prosjeku hektar uljane repice može dati 400 litara biodizela. U svijetu se uljana repica sije na oko 30 milijuna hektara. Najveći proizvođači su zemlje Europske unije, SAD, Kanada, Kina i Indija. Uz soju, suncokret i palmu uljana repica je jedna od najvažnijih uljanih kultura. U Europi se sije kao ozima kultura u ranu jesen, jer u odnosu na jaru sjetvu daje veće prinose i sjemena i ulja.  

 

Skoro pa idealna za proizvodnju

 

Poljoprivrednik Károly Kovács sa sjetvom uljane repice krenuo je prije tri godine i od tada površine stalno povećava. 

»Prošle jeseni uljanu repicu zasijao sam na oko 100 jutara. Godinu dana prije imao sam 40 jutara. Rod je bio dobar, a i cijena, pa sam površine znatno povećao. Prosječan prinos bio je oko dvije tone po jutru, a cijena je bila 42 dinara po kilogramu. Moje iskustvo je da ova proizvodnja nije ni previše zahtjevna, ni skupa. Gnojidba se obavlja miješanim gnojivom do 250 kilograma po hektaru, prihrana kao za pšenicu i jedan do dva prskanja protiv sjajnika i kukaca«, kaže Kovács. 

No, usprkos dobroj cijeni, sigurnom tržištu i relativno niskim ulaganjima, on kaže da poljoprivrednici još uvijek oprezno ulaze u tu proizvodnju. Usprkos toj opreznosti, u regiji zapadne Bačke sjetvene površine su za godinu dana utrostručene i jesenas je posijano oko 2.700 hektara uljane repice. 

»Ratari su za sjetvu uljane repice zainteresirani prije svega zbog stabilne cijene i ugovorene proizvodnje, ali i pozitivnog efekta ove proizvodnje. Uljanu repicu siju kako indivudualni proizvođači, tako i poduzeća i zadruge«, kaže savjetodavac u Poljoprivrednoj stručnoj službi Sombor Olivera Sekulić.

Ona naglašava još jedan značaj vraćanja uljane repice na vojvođanske njive, a to je uvođenje novih ratarskih kultura u plodored. 

»Odnosi se to prije svega na individualne poljoprivrednike koji u svojoj sjetvenoj strukturi obrću tek nekoliko kultura, obično kukuruz, pšenicu i soju. Uljana repica tu sjetvenu strukturu obogaćuje.  Ne smijemo zanemariti ni to što uljana repica kao ozima kultura rano oslobađa površine, što omogućava blagovremenu pripremu za jesensku sjetvu. To što se repica ranije skida s njiva znači i da se izbjegavaju utjecaji visokih temperatura tijekom srpnja. Problem je što niske zimske temperature mogu oštetiti usjeve, ali ukoliko se sjetva obavi u optimalnim rokovima, uljana repica u zimsko razdoblje ulazi dobro pripremljena i može prezimiti«, kaže Sekulićeva.

 

Na njivi od kolovoza do lipnja

 

Sjetva uljane repice počinje krajem kolovoza, a optimalni rok za sjetvu su i prva dva tjedna rujna. Poštovanje optimalnih rokova sjetve jest važno, jer prerana sjetva može biti razlog što će usjevi u zimsko razdoblje ući prebujni. Takvi usjevi još neće biti u stanju da počnu s rastom u stablo i loše će podnijeti niske temperature tijekom zime. S druge strane, kasna sjetva uzrokuje nedovoljnu razvijenost biljaka pred zimsko mirovanje, s malo rezervnih tvari u korijenu i stablu. Takve biljke lakše će izmrznuti, teže će se obnoviti, pa će kasniti u porastu, što će se odraziti na prinos. Uljanoj repici je od sjetve pa do žetve potrebna značajna količina vode, od 500 do 750 mm, ali osim količine važan je i dobar raspored padalina. Najosjetljivija je na sušu od formiranja cvjetnih pupoljaka do cvjetanja (intenzivan porast) i u fazi nalijevanja zrna. Kao kulturi sitnog zrna potrebno joj je dobro pripremljeno zemljište za sjetvu. 

»Zato je važno da su kulture koje su bile kao predusjev na vrijeme napustile zemljište kako bi bilo dovoljno vremena za pripremu zemljišta za sjetvu repice. Stoga su najbolji predusjevi strna žita – pšenica i ječam. Kao i kod drugih kultura, i uljanu repicu napadaju bolesti i štetnici, korovi«, pojašnjava Sekulićeva. 

Žetva uljane repice je specifična zbog sukcesivnog sazrijevanja mahuna i uvijek postoji bojazan da će se ili zakasniti sa žetvom, pa će gubitaka biti zbog osipanja zrna, ili će sa žetvom poraniti, a tu je problem velika vlaga zrna. Naša sugovornica kaže da poljoprivrednici zato u ovoj proizvodnji često primjenjuju desikaciju radi ravnomjernijeg sazrijevanja zrna. (Desikacija je proces gubljenja vode iz svježih zelenih dijelova biljke. Taj proces se može ostvariti upotrebom neselektivnih herbicida koji razaraju zelene dijelove biljke, a istovremeno ubrzavaju proces sazrijevanja.) Žetva uljane repice se obavlja tijekom lipnja. 

»Ranijih godina sijale su se sorte, a sada su sve zastupljeniji hibridi koji imaju veći prinos i proizvođači mogu ostvariti rod od tri-četiri tone po hektaru«, kaže Sekulićeva.

Na svjetskom tržištu sve je veća tražnja za uljanom repicom, pa se očekuje da će i domaći proizvođači, prateći taj trend, povećavati sjetvene površine. A prednosti ove proizvodnje, osim onoga što je za poljoprivrednike najbitnije, ima nekoliko. S obzirom na to da je uljana repica ozima kultura i da se s njiva skida već tijekom lipnja, izbjegavaju se sve češće ljetne suše i razdoblja visokih temperatura. Uljana repica obogaćuje i poljoprivredno zemljište, prije svega kalijem koji na njivama ostaje zaoravanjem žetvenih ostataka. Zato je uljana repica dobar predusjev za sjetvu, prije svega krumpira, mrkve i rajčice. Rana žetva ostavlja prostor za postrnu sjetvu, kao što su krastavci ili kukuruz za silažu. Uljana repica je izuzetna medonosna biljka. U povoljnim godinama s jednog hektara se može dobiti od 100 do 150 kilograma meda, a taj med po kvaliteti spada u prvu klasu. No, sve te prednosti u drugom su planu, jer pri svakoj sjetvi uvijek prevagne ono na čemu se može najviše zaraditi. Uljana repica, za sada, zadovoljava i taj uvjet.