U mirnom i prostranom, danas malo naseljenom, Pavlovcu među dobrim poznavateljima povijesti tog dijela subotičkog atara sačuvano je predanje o jedinom živom svjedoku vremena još od prvih godina nastanka željezničke postaje u ovom mjestu (pruga Subotica – Crvenka) u prvom desetljeću prošlog stoljeća, do danas. Svjedok je drvo, stablo kruške, koje se nalazi u blizini lokacije nekadašnje postaje, isključene iz uporabe gašenjem željezničke linije 1979. godine. Stablo kruške ovog proljeća je prvi put bez cvjetova, suši se. Donedavno tu je postojalo još jedno takvo staro stablo kruške.

Objekt postaje ostao je i nakon ukidanja prometa ovom trasom; u dvadeset prvom stoljeću porušen je već oronuo i nekorišten. Njegova lokacija danas može se prepoznati samo uz pomoć mještana; pokazao ju je i opisao Ivan Perčić. Trag stare zgrade, veliko udubljenje u tlu –  nekadašnji podrum i okolina, obrasli su šikarom. U blizini još postoje i ruševine starog skladišta, jer se u zlatno doba Pavlovca ovdje obavljao utovar stoke i žitarica; odvijala se živa i bitna komunikacija radi koje je postojao i sporedan kolosijek za utovar.

Željezničku postaju Pavlovac iz vremena bližeg nama, kada su već bili povađeni pragovi i tračnice, a objekt stanice još postojao, ovjekovječila je slikarica Ruža Tumbas, »slikarica salaša, litnjih puteva, šumskih staza – svega onoga što čini pejzaž ravnice...«. Osim objekta, na slici se vidi »tvrdi put«, podloga željezničke trase koja i danas traje, mještani je još koriste. Slika Pavlovca iz privatne zbirke prikazana je u svibnju ove godine, na izložbi kojom je obilježeno 60 godina likovnog stvaralaštva Ruže Tumbas.