HR: Kako biste okarakterizirali protekle četiri godine rada HKD Šid iz Šida?
Protekle četiri godine bile su, po mom mišljenju, ali i po mišljenju ostalih članova predsjedništva, veoma uspješne i dobre kako u organizacijskom, tehničkom, tako i u materijalnom dijelu. Uspjeli smo se organizirati i do sada okupiti 114 članova, te izraditi veliki broj nošnji. Sad već imamo 18 djevojačkih kompletnih nošnji, desetak nošnji za starije članice izrađene od svile, veliki broj radnih – muških nošnji, opanaka, zepa i ručnika, a trenutačno smo u pregovorima za izradu i još nekoliko pari čizama. Uspjeli smo opremiti i kompletan tamburaški orkestar. Sve to smatram našim velikim uspjehom s obzirom na sredstva koja smo dobili od lokalne zajednice, s tim da smo veći dio sredstava prikupili od donatora. Moram reći kako nam je prvi donator bio naš župnik vlč. Nikica Bošnjaković, a drugi Đura Martinovič. Veliku pomoć prilikom osnivanja udruge pružile su nam žene iz Nijemaca, Sota i Šida, koje su nam ručno izrađivale nošnje, a čak su darovale i dio materijala za izradu. Župnik nam je ustupio prostorije za rad, te bez njega i njegova angažmana prilikom osnivanja ne bi bilo ni društva. Nedostajala nam je ruka koja će nas okupiti, a on je to uspio. Ustupio nam je prostorije župne kuće, koje su nam i dan-danas dostupne za rad. Kako je u planu, na mjestu sadašnje župne kuće trebao bi u skorijoj budućnosti, također uz pomoć župnika, biti izgrađen pastoralni centar, gdje bi i udruga imala značajan dio svojih prostorija. U pregovorima smo da se i sama udruga angažira u samoj izgradnji.
HR: Za hrvatsku udrugu u Šidu može se reći kako je osnovana zahvaljujući inicijativi i entuzijazmu malog broja ljudi, među kojima ste bili i vi. Kako je došlo do ideje za osnutkom udruge?
Glavni inicijatori za osnutak udruge bili su župnik vlč. Nikica Bošnjaković, sadašnji potpredsjednik udruge Josip Pavlović i moja malenkost. Nas smo trojica u samom osnivanju i podnijeli najveći tehnički teret, kako u pripremi akata društva, tako i u ostalom pravnom dijelu. Na samom početku rada bilo je teško. Najprije smo počeli animirati djecu tako što smo dali oglas na Radio Šidu, pisali smo plakate i na taj način pozivali mlade da se priključe radu odjela. Mjesec dana se nitko nije prijavio, da bismo na prijedlog jednog člana Upravnog odbora pozvali u naše društvo koreografa Slovačkog kulturnog društva Jednota, Helenu Čanji-Uram. Ona je bila spremna dovesti nekoliko djece iz tog društva, kao i članove njihova orkestra. Pristali smo i tako smo krenuli. Potpredsjednik naše udruge Josip Pavlović, s obzirom da je nastavnik, u školi je animirao djecu koja su se postupno priključivala društvu. Ubrzo nakon toga vlč. Bošnjaković doveo je koreografa iz Nijemaca Zvjezdanu Žderić, koja je postavila i prve koreografije za mlađu i stariju folklornu skupinu. Kada su skupine bile oformljene, našli smo se u drugom problemu – nedostajale su nam nošnje. Tada smo krenuli u obilazak potencijalnih donatora i uspjeli skupiti izvjesnu količinu novca. Najviše smo dobili od Vukovarsko-srijemske županije – oko 900 eura. Puno nam je to značilo jer 2010. godine nismo ni od koga ništa dobili s obzirom da smo se kasno pojavili te su prošli rokovi za natječaje. Od lokalne samouprave smo 2011. godine dobili 150 000 dinara i to nam je puno pomoglo, naročito za nabavu nošnji. Do ove godine sama udruga je platila prijevoz za samo jedno putovanje, a sva ostala putovanja članova društva financirali smo sami, odnosno vozili smo djecu vozilima članova društva, kao i vozilima župnika.
Suzana Darabašić
