Želim podsjetiti cijenjene čitatelje da su početkom travnja održani izbori za predsjednika Srbije, a uskoro, koncem svibnja (30. ili 31.), tako je najavljeno u medijima, bit će obavljena i primopredaja dužnosti za koju je vođena kratka, žestoka i neravnopravna »borba«. Tu prvenstveno mislim na to da je, iako je funkcija predsjednika Republike više nego simbolična (osim što je glavni zapovjednik armije), »dobitnik utrke« biračima predočio odličan program dok ostali kandidati nisu imali »nikakav program«. Bar se tako pričalo u medijima. Znači, tog određenog datuma sadašnji premijer Aleksandar Vučić preuzet će funkciju predsjednika države, s tim da se od njega očekuje da imenuje novog premijera (ima više kandidata) kome po zakonu on predaje mandat da formira novu Vladu. Po najavama, to će se dogoditi vjerojatno oko 20. lipnja. Zato, nemojte se čuditi što sam se sjetio Samuela Becketta i njegove apsurdne drame U očekivanju Godota. Nastanak ove čuvene »komedije«, kako taj igrokaz nazivaju neki kritičari, je također pomalo apsurdan. Naime, irski pisac, pjesnik Beckett je komad napisao na francuskom jeziku, neposredno nakon II. svjetskog rata 1948-49. godine, a objavljen je tek 1952. u francuskom književnom časopisu, prvi put prikazan 1953., da bi ga kasnije (1954.) pisac sam preveo i na engleski jezik. A propos, kad smo već kod Francuza, pade mi nešto na um.
Efikasni Francuzi
Iskreno rečeno, nisam vjerovao da su Francuzi toliko efikasni! Istina, prije službenog dana izbora novog predsjednika »zabavljalji su se i vukli vrijeme« izborom kandidata za predsjednika, i to javno preko nekoliko TV duela. Zatim, kada se razjasnilo tko će biti prvi i drugi kandidat, pretendenti su se javno susretali još dva puta. Sve ovo je trajalo i trajalo. Nakon ovog prvi krug izbora, pa drugi i na koncu znamo da je Emanuel Macron novi predsjednik Francuske, kolijevke moderne građanske demokracije. Novi predsjednik je na »Dan pobjede«, 8. svibnja, položio vijenac na grobu neznanog junaka kod Trijumfalne kapije. Sutradan je preuzeo dužnost, sljedećeg dana imenovao je predsjednika vlade i s jednim danom zakašnjenja i novu vladu. Valjda se trebao dogovoriti s premijerom i, usput, susresti se i s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, koja je glavni partner u EU nakon Brexita. Vidite, u našoj državi je sve drugačije. Nije bilo nikakvih TV duela, da se birači slučajni ne bi zbunili i imali neke nedoumice. Zato nisu baš ni bili raspoloženi birati; izlaznost je bio oko 54 posto, nasuprot Francuskoj gdje je taj postotak bio oko 80 posto u prvom i nešto manji u drugom krugu. Drugo, ja bar nisam čuo što će odlazeći premijer Francuske raditi nakon silaska s vlasti, a kod nas se odavno čuju svakojaka nagađanja. Najčistija stvar bi bila da bivši predsjednik, master i nestranačka ličnost Tomislav Nikolić ode u mirovinu, jer je napunio 65 godina. Kao dobro plaćeni umirovljenik može nastaviti pisanje knjiga (vjerovali ili ne, dosad ih je napisao deset) ili peći kvalitetnu rakiju. Ali čovjek očito nije još za mirovinu, te mu je trebalo naći odgovarajuće radno mjesto. Kako čujemo, vodit će savjet za suradnju s Rusima i Kinezima. Tko će surađivati s Francuzima, primjerice, to se još ne zna. Valjda buduću premijer ili sam budući predsjednik.
Izbori u susjedstvu
Živjeti u Subotici, skoro uz granicu, ima i svoju prednost. Primjerice, čovjek može gledati i mađarski i hrvatski TV, uspoređivati događanja. Meni su posebice bili interesantni nedavno održani lokalni izbori za županijske/gradske skupštine Zagreba; za gradska/općinska vijeća; za župane/gradonačelnika Zagreba; za gradonačelnike/općinske načelnike. Kao što vidite, glasačima (oko 47%) je trebalo ispuniti listiće i listiće, pa to sve prebrojiti... I gle čuda: u utorak ujutro i na internetu mogu čitati privremene rezultate izbora! Neću da griješim dušu, prebrojavanje glasova tako višestruko složenih izbora kod nas bi trajalo sigurno više. Ono što mi se najviše sviđa jest izravni izbor gradonačelnika, pa sam u sebi zamislio koji bi od naših bivših (uključujući i sadašnjeg) gradonačelnika prošao u prvom krugu izbora, pa tko bi pobijedio? Srećom, naš izborni sustav je jednostavan i takav da pobjednik uglavnom nosi sve. Jedino treba skupiti dovoljan broj preletača (ne mislim ne golubove). Da, skoro zaboravih: Godot je obećao hranu, piće i topli dom onima koji ga čekaju. Ali uvečer dolazi glasnik i kaže: »Godot danas ne može doći, ali sutra će sigurno doći«. Pa tako se događa sljedeći dan... itd. Kako izgleda, prije ću saznati tko je gradonačelnik Zagreba nego premijer naše Vlade. Zato baš čekam Premijera. Valjda će doći.
