Hrvatsko nacionalno vijeće usvojilo je prošlog tjedna Strategiju razvoja kulture Hrvata u Republici Srbiji. U Strategiji se polazi od stanja kulture hrvatske zajednice u Srbiji danas i daju osnovne smjernice njezina razvoja do 2021. godine. Strategija će prvenstveno služiti manjinskom samoupravnom tijelu Hrvata u Srbiji za kreiranje i realiziranje vlastitih politika u području kulture, a glavni ciljevi su očuvanje kulturne baštine i razvoj kulturnoga stvaralaštva.
Elementi Strategije dani su po područjima, od tradicijske kulture, očuvanja materijalne i nematerijalne baštine, preko različitih grana umjetnosti – književnosti, kazališta, likovne, glazbene i filmske umjetnosti, do arhiva, znanosti, te suradnje između različitih subjekata, područja i sektora.
Zadaci su također navedeni po područjima, a kao nositelji ove strategije naznačeni su: Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, hrvatske udruge kulture, druge hrvatske institucije (političke, medijske…), Katolička Crkva, kulturne i znanstvene ustanove i institucije čiji su osnivači tijela državne uprave, te pojedinci – umjetnici i znanstvenici.
Zadaci su vrlo konkretno navedeni i vjerojatno nitko nema većih primjedbi, jer se nitko nije niti javio sa svojim prijedlozima izmjena ili dopuna. Zašto se nije nitko javio, to je već drugo pitanje.
Ali, kako se i u samoj Strategiji navodi nju treba shvatiti kao radni dokument koji se treba vremenom primjenjivati, podložna je mijenjanju i nadopunjavanjima tijekom vremena.
Pa evo nekoliko mojih zapažanja, a koja se nadopunjuju i s razmišljanjima i temama našeg ovotjednog broja. Na primjer, navodi se kako je u književnosti i nakladništvu zadatak, među ostalim, uspostava vrijednosnog sustava i kriteriji pri vrednovanju tekstova, pa se pitam kakav je to vrijednosni sustav i koji se kriteriji trebaju uvesti? Jer, bez obzira na to radi li se o manjinskoj ili većinskoj književnosti i nakladi, srpskoj, mađarskoj, hrvatskoj itd. vrijednosni sustav bi trebao biti univerzalan – kvaliteta, vrijednost, značaj teksta.
Kada se pak radi o znanstvenom životu, u Strategiji se navodi kako je zadatak podupiranje znanstvenih istraživanja u područjima koja tematiziraju život Hrvata u Srbiji, osnivanje katedre za kroatologiju, profesionalizacija rada na znanstvenim projektima itd.
Budući i sama (uglavnom volonterski) aktivna na polju znanstvenih istraživanja, pitam se, a mislim da imam i pravo na to, tko će i kada poduprijeti neko ozbiljnije znanstveno istraživanje u oblasti politologije, sociologije, komunikologije? Kada će se smoći snage da se podupre i isfinancira neko znanstveno istraživanje koje će se dotaći suvremenog stanja stvari izvan etnoloških i povijesnih proučavanja, gdje su napravljeni pomaci? Ako donošenje i usvajanje Strategije pomogne u tome, kao i u drugim navedenim područjima, odlično. Ako ne, mogla bi završiti kao i mnoge druge strategije – kao mrtvo slovo na papiru.
