Na fotografiji staroj 120 godina snimljene su Lendvai sestre od tete – lijevo Margita (udana Lihniker) i desno Ilka. Fotografija je nastala u subotičkom foto-studiju prigodom svadbe Ente Lendvai i Cilike Cvijin. Njihova unuka Marga Lendvai nam je i omogućila pristup fotografiji i ispričala djelić bogatog sjećanja koje ima o obitelji Lendvai, ali i kao velika zaljubljenica u nošnju, podijelila s nama interesantne činjenice o modi toga vremena.
Majstorske haljine
Djevojke na fotografiji nisu u klasičnoj bunjevačkoj nošnji, već u majstorskoj, a razliku nam podrobnije tumači sugovornica Marga:
»Ovo nije klasična bunjevačka nošnja. Ovakva vrsta nošnje se zvala majstorska ili gradska nošnja. Razlikuje se od klasične bunjevačke nošnje jedino po kecelji. Gradska nošnja nema kecelju«, priča Marga i dodaje da je za Bunjevke u Bajmaku oduvijek bilo karakteristično da ne nose kecelju, iako nisu živjele u gradu.
Marga objašnjava da se nekada, baš kao i danas, pravila razlika u odijevanju po društvenom i ekonomskom statusu.
»Bogate Bunjevke su imale haljine od svile, ali s keceljom. Ona je bila znak da se obitelj bavi zemljoradnjom, nebitno živi li u gradu ili selu. Žene zanatlija (majstora) su se zvale ‘majstorice’ i nosile su gradsku, majstorsku nošnju. Ona je također bila od prvoklasne svile, ali bez kecelje. Školovane i utjecajne žene nisu nosile haljine kao majstorice ili Bunjevke supruge zemljoposjednika, već najmodernije i najskuplje haljine u kojima se ni danas ne bi osramotili da ih obučete za neku svečanu prigodu«, priča Marga.
Austrougarska moda
Iako se za djevojke na fotografiji ne može reći da su u tipičnoj bunjevačkoj nošnji, Marga iz nje zaključuje da su Bunjevke pratile modu žena iz Beča.
»Vidite da je to original austrougarsko oblačenje? Bunjevke su kopirale sve te bogate frajle. One koje su mogle, kupovale su prvoklasnu lionsku svilu i šivale haljine kod iskusnih i priznatih krojačica. Nisu Bunjevke imale puno haljina, ali imale su nekoliko svečanih koje su se oblačile prigodom odlaska u crkvu, šetnjom korzoom...«, kaže Marga.
Osim što su preuzimale modne trendove odijevanja Austro-Ugarske, Bunjevke su kopirale dame iz Beča i u drugim segmentima, poput cipela i torbica.
»Bunjevke su nosile uglavnom ekstra moderne modele cipela i torbica. Sad kažu da se uz nošnju moraju nositi samo crne cipele s debelom petom. Kako ne bi... Bunjevke su nosile svakakve cipele, prilagođavale su se bečkoj modi«, priča Marga.
Lendvaini
Ilka Lendvai s fotografije je kći Franje Lendvaija i Marije, rođene Jaramazović. Nije se udavala i živjela je s roditeljima u Subotici. Potječe iz veoma bogate obitelji koja se bavila poljoprivredom, a gospodarstvo je imala na Bikovu. Ilka je bila u Trećem svetom redu i živjela je vrlo ispravnim religioznim kršćanskim životom, što nam svjedoči sugovornica Marga. Ilka je skupa sa svojim praljama godinama održavala stolnjake za cijelu katedralu. Umrla je u starosti 1940. godine.
Ilkin otac je bio Mađar, a mama Hrvatica i ona se vodila kao Mađarica. Iako su bliska rodbina, Marga Lendvai za sebe kaže da je Hrvatica, a evo kako objašnjava asimilaciju dijela obitelji Lendvai u Hrvate. »Imamo puno primjera u Lendvai obitelji da su oženili Hrvatice te se asimilirali iz Mađara u Hrvate. I moj tata je bio Lendvai, Mađar. Čak je i Boga molio na mađarskom, a kad je oženio Hrvaticu iz Tavankuta odlučio je da će biti Hrvat«, priča Marga.
