Mnogi kršćani su se previše okrenuli materijalizmu. Materijalno im je postalo smisao života, a duhovne vrijednosti su zanemarili. Ovozemaljski ideali potpuno su ih zaokupili, te su sva njihova stremljenja usmjerena prema tim idealima. S druge strane, postoje i oni koji su materijalno, ovozemaljsko, potpuno odbacili kao nešto negativno i nepotrebno, a usmjerili se isključivo duhovnom. No, Isus nas svojim životnim primjerom uči da ni jedna od ovih krajnosti nije poželjna, te da kršćanin kroz svoj život treba ispravno balansirati između materijalnog i duhovnog, između ovozemaljskog i nebeskog.
Uzašašće
Čitajući evanđelja otkrivamo da je Isus u svemu bio pravi čovjek. Sve muke i radosti ovozemaljskog života koje prolazi svaki čovjek, prolazio je i Isus. Osjetio je što znači život prognanika, kada je morao bježati u Egipat, iskusio je što znači nerazumijevanje, prijetnje, odbacivanje dok je, za vrijeme svog javnog djelovanja, vršio volju Očevu. Proživljavao je i radosti koje nosi ljudski život. Osjetio je što znači obiteljsko ozračje, što znači prihvaćanje i zajedničko slavlje, dok je s grešnicima sjedao za stol, a farizeji ga zbog toga nazivali izjelicom i vinopijom, prijateljem carinika i grešnika. Živio je tako Isus svoje čovještvo kao svaki čovjek (u svemu nama sličan, osim u grijehu). Bio je okrenut zemaljskom, ali ne tako da ga ono udalji od nebeskog, od Oca i njegove volje, nego je to zemaljsko upotrijebio kako bi došao do neba i nama pokazao kojim putem ići da bismo u nebo stigli.
Sve teškoće života koje su tištile Isusa kao pravog čovjeka bile su razlog uspostavljanja dijaloga s Ocem. To nisu bili trenuci, kao nama ljudima, da se Ocu tuži na teškoće, da se buni što mu je tako i traži da od njega teškoće otkloni. To su bili trenuci obraćanja Ocu radi susreta, radi čuvanja odnosa Oca i Sina, obraćanje »Ocu poradi njega samog, kao trajnome otajstvu neizmjerne ljubavi, koja se ne iscrpljuje u lišavanju bijede, ali koja je također protiv svake bijede« (Ivan Dugandžić, Povede ih na goru, str. 107). Isto tako, lijepi trenuci ovozemaljskog života bili su mu poticaj da se u zahvalnosti približi Ocu kao onome koji je izvor svake sreće. Tako nam je pokazao da se svaki ovozemaljski trenutak može iskoristiti za susret s Bogom, da nas ovaj materijalni svijet od Boga može odvući samo ako to dopustimo.
Svetkovina Uzašašća podsjeća nas da je Krist uzašao na nebo svojim tijelom, doduše uskrslim, ali tijelom. Tako je zemaljsko uzdignuto u nebesko, jer za nas ljude jedno bez drugog ne ide. Isus je iz neba došao na zemlju, uzevši ljudsko tijelo; živio je poput nas, te nam na taj način objavio Božju ljubav, a također nam pokazao da su nebo i zemlja usko povezani, a mi ljudi ni jedno od toga ne možemo odbaciti. Uzašašćem Isus na najsavršeniji način pokazuje neraskidivo jedinstvo zemlje i neba. Zapravo Isus i njegov ljudski život povezuju ove dvije stvarnosti u jedno, pa tko njega slijedi ovdje na zemlji ide putem neba.
Put u vječnost
Moramo znati da je zemlja naš put u nebo. Kao što nije dobro zanemariti nebesko zbog pretjerane brige za zemaljskim, tako zemaljsko ne možemo odbaciti ako želimo zaslužiti nebesko. Sin je poslan od Oca na zemlju da živeći zemaljski život nama objavi nebeskog Oca. Tako smo i mi poslani u svojoj sredini donositi nebesko koje nam se daje po sakramentima, u slušanju i čitanju Božje riječi. I kao što je Isus brige, radosti i tuge ljudskog života koristio kako bi se susretao s Ocem u molitvi, tako i mi trebamo različite životne prilike koristiti kao poticaje da tražimo i susrećemo Boga, a ne da se od njega udaljavamo.
Na kraju zemaljskog puta Isus je uzašao na nebo, a k tome cilju bio je usmjeren cijeli njegov život. I naš život treba biti usmjeren u nebo, a da do tog cilja stignemo treba iskoristiti sve što na životnom putu naiđemo. Naš posao, obitelj, prijatelji, kolege, hobiji, talenti... sve to mogu biti sredstva našeg posvećenja i sredstva koja će nam pomoći da stignemo u Božje kraljevstvo. S radošću i zahvalnošću trebamo živjeti ovaj život koji smo od Boga dobili, ne bježeći od svijeta u koji smo stavljeni, nego načinom života mijenjati i posvećivati svijet, te svojim primjerom pokazati i drugima put koji nam je zacrtao Krist, put koji vodi u vječnost.
