Potreba da se nakratko prekine ustaljeni ritam života, da se poznati slikovni pejzaž ljudskih i građevinskih fizionomija zamijeni novima, nekoliko slobodnih dana, odlučilo je o posjetu Veneciji. Kao i većina turističkih tura, smješteni u Lido di Jesolo koji je od Venecije udaljen oko 50 kilometara, autobusom krećemo do naselja Punta Sabbioni odakle se vaporettom, vodenim autobusom ide do Venecije. Prvo odredište je dakako Trg svetog Marka. Iako se u Veneciji ima puno toga vidjeti, to je težište Venecije na kojem se i usputne turističke ture zadržavaju bar nekoliko sati. Stupanjem na taj trg, na kojem se nalaze najpoznatiji turistički brendovi Venecije, bazilika sv. Marka, Duždeva palača, biblioteka, prokurative, (hm, riječ se povezuje sa slikom i prenosi me na vrlo sličan trg u Splitu) preplavljuje vas ljepota koja se ne može obuhvatiti jednim pogledom. Piazza San Marco jedini je trg u Veneciji koji je zaslužio taj naziv, impresionira veličinom prostora, te se trenutno postiže doživljaj vrijednosti pripadanjem ljudskom rodu čiji su veliki duhovi osmislili i izgradili tako nešto. Ulaz u baziliku se ne naplaćuje, a veliki redovi onih koji čekaju na ulazak brzo se smanjuju. Zanimljivo je znati da se originalna četiri konja, Cavalli di San Marco, čuvaju unutar bazilike, a oni vani su »lažnjaci«, od kamena. Razlika je vidljiva i ogromna, kameni konji su nekako nepomični, dok se kod »pravih« prosto osjeća prašina ispod njihovih kopita. Ovi antički konji kao i mnoga umjetnička djela koja danas krase baziliku su dovezeni kao ratni plijen iz Konstantinopolja u 13. stoljeću.
Grad na velebitskom hrastu
Podatak da je La Serenissima (Kraljica Jadrana) izgrađena na drvenim stupovima koji su zakopani u mulj, zaista opčinjava. Palače i građevine leže na pločama istarskog kamena vapnenca koji se nalazi povrh hrastovih stupova, donesenih s Velebita. U takvim uvjetima u vodi bez kisika drvo ne propada. Prije nego su postavljeni u muljevito dno, stupovi su godinu i pol dana natapani solju kako bi se pore zatvorile i drvo zaštitilo od propadanja. Ipak, i na njima se vidi protok vremena. Naspram malog zaljeva, s Piazze San Marco se na rtu vidi crkva Santa Maria della Salute (Gospa od zdravlja). O tome koliko su hrvatske šume ogoljene u to vrijeme govori podatak da je za izgradnju ove crkve bilo potrebno oko milijun hrastovih stupova dužine 4 metra! Crkva je sagrađena u 17. stoljeću kao simbol pobjede nad kugom. U Veneciji je na svakom koraku očita tisućljetna povezanost Europe i Bizanta kroz venecijansko-bizantski stil. Također, zanimljivi su primjeri venecijanskog baroknog stila inspiriranog klasičnim formama, a povijest i značajke i raznih drugih stilova se mogu proučavati na venecijanskim palačama.
Ponte dell Academie – prijelaz u drugi svijet
Idući od Piazze San Marco preko Rialto mosta, uz Grand kanal, dospijeva se u onaj južni krak Venecije na čijem se kraju nalazi crkva Santa Maria della Salute. Prešavši kanal, čovjek kao da je ušao u drugi svijet. Puno manje turista, više mediteransko ozračje, pitomije, bliskije, toplije. Logično, tamo se nalaze umjetničke galerije, među njima i Galerija Akademije, mnoštvo simpatičnih malih trgova i crkava. Čak i drveni most Ponte dell Academia doprinosi posebnosti doživljaja. Ovaj dio Venecije zaista ne treba propustiti, već se prošetati na miru, bez žurbe. Ono što se pri usputnim posjetima Veneciji ne obilazi su otoci venecijanske lagune, Burano, Murano, Torcello. Otoci također prožeti morskim kanalima, sa živopisnim kućama i zanimljivim pričama o nastanku. Tako je najupečatljivija slika Burana ona sa šarenim kućama, dok je Murano mjesto najpoznatije po tvornicama muranskog stakla. Iako Talijani baš ne znaju engleski, sporazumijevanje nije bio problem jer smo tamo gotovo progovorili talijanski, te više zaista nije jasno zašto još uvijek nismo upisali tečaj talijanskog. Najpoznatije venecijansko piće je »spritz«, a sastoji se od bijelog vina s malo aperitivnih pića, bittera, aperola ili selecta i mineralne vode. Ako vam na početku nije jasno kakvo to narančasto piće piju svi stranci, konobar će vam vrlo rado pojasniti o čemu je riječ. U caffeu Florian na trgu sv. Marka nismo popili kavu u nedostatku »vremena«, ali smo, umjesto novčića, tamo ubacili jedan pogled, za koji se nadamo da će nas još jednom dozvati u ovaj predivni grad.
