Vratili nam željezničari (čitaj: poduzeće Infrastruktura željeznice) branike na pružne prijelaze i još pride neće nam ugasiti pružni pravac Sombor – Vrbas. I jedno i drugo dobra su vijest, s tim što nas ona prva ne staje niša, a druga će bome stajati i to cijelih 18 milijuna dinara. Toliko godišnje treba za održavanje tog pružnog pravca dugog 52 kilometra da plate grad Sombor i općine Kula i Vrbas. Koliko svatko od njih, »odrezat će se« naspram dužine pruge koja prolazi kroz njihov teritorij. Jedino je to rješenje za opstanak prometa na toj pruzi, a sve po principu »uzmi ili ostavi«, ili u prijevodu: hoćete prugu, pa onda i plaćajte njeno održavanje. Logika je prosta. Željeznici se, srazmjerno broju putnika i količini prevezenog tereta, taj pravac ne isplati, što više – samo je opterećujući trošak. A oni koji hoće da izađu u susret svom stanovništvu i gospodarstvu neka izvole to i platiti. Kako u lokalnim proračunima (koji su ionako tanki) naći dodatne novce, njihov je problem. I stvar umijeća. A novac će se valjda nekako namaći (pa makar se nekome i uzelo). I mislim se, pa i tako je bolje nego da se pruga ugasi, jer jednom kada nešto stane tu povratka više nema. Podsjećaju nas Somborce na to deseci kilometara napuštenih pruga, zaraslih u korov i šipražje, pruga kojima desetljećima ne tutnje vlakovi. I više nikada i neće. 

Opet sada nešto mislim: jeste da je nama čudno, čak i da nema logike da održavanje neke pruge, pored postojećeg poduzeća čija je to briga, treba pasti na teret onih iz lokala, ali ako pravimo paralelu s cestovnim prometom, neke logike i ima. Tko gradi i održava lokalne ceste? Pa oni iz lokala. Hoćete vaše selo povezati s gradom, pa to onda platite. Ne samo gradnju već i održavanje. Sada se dosjetili toga i željezničari. Tko će biti sljedeći? Možda EPS koji će tražiti da lokalne zajednice, ako hoće struju u nekom selu s 300 kuća, plate održavanje emisionog sistema. Možda oni koji brinu o kanalskoj mreži. Hoćete kanale, pa platite. Ili netko drugi. Svejedno. Logika je ista: uzeti što više novca ovima iz lokala. Samostalnost im je već (odavno) uzeta.

I umjesto zaključka nekoliko podataka. Danas u Vojvodini ima 1.750 kilometara pruga. Na 400 kilometara pruga vlakovi ne prometuju, dok se na 350 kilometara željeznički promet odvija povremeno i po potrebi. Zar je moguće da je to regija koja je nekada imala najgušću željezničku mrežu u Europi?