Početak svibnja je prepun proslava i sjećanja. Najinteresantniji je datum svakako 9. svibanj, koji je u našoj zemlji ali i u Europi višestruki praznik. Svaki od ovih praznika obilježit će se na različite načine, zavisno od države do države. No, da krenemo redom vijesti naših medijskih kuća: ovog dana se slavi »pobjeda nad fašizmom«; to je i dan »ujedinjene Europe«, skraćeno EU, kojoj se žarko želimo pridružiti, ali ujedno je i dan Vojske Srbije. Sintagma »pobjeda nad fašizmom« zapravo pokriva događaj kojim se okončao II. svjetski rat bar na prostoru Europe, kada je predstavnik njemačke vojske potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred predstavnicima tadašnjih pobjednika. Sam datum je »malo sporan«, jer njemački predstavnik vojske III. Reicha general-pukovnik Jodl prvo je 7. svibnja potpisao kapitulaciju u glavnom stožeru snaga SAD-a u Reimsu pred Eisenhowerom, sutradan je to uradio u Berlinu u stožeru sovjetskih snaga s maršalom Žukovim. Od tog dana u Europi 9. svibanj se slavi kao Dan pobjede i novoizabrani predsjednik Francuske Emmanuel Macron upravo je tog dana položio vijenac kod Trijumfalne kapije u Parizu. Staljin je vijest o kapitulaciji htio objaviti poslije ratifikacije, ali neki britanski izvještači su objavili vijest prije, te je on proglasio 9. svibanj za »pobjedu nad fašizmom« i od tada se na ovaj dan upriličuju vojne parade na Crvenom trgu.
Konac ili početak rata?
Potpisivanjem kapitulacije Njemačke, svjetski rat nije okončan, jer je u Europi izbila tzv. Trščanska kriza, čiji su akteri bili savezničke snage i snage tadašnje partizanske vojske pod rukovodstvom maršala Tita. Predsjednik SAD-a Truman želio je oružjem istjerati partizansku vojsku iz grada, SSSR je tražio kompromis, jer već tada nije gledao dobrim očima na Tita. Vojska je »teška srca« napustila Trst, ali je na koncu Jugoslaviji, osim Trsta i njene okoline, pripala cijela Istra. Na Dalekom istoku je SSSR po sporazumu 8. kolovoza, radi pomoći SAD-u, krenuo u napad na japansku vojsku stacioniranu u Mandžuriji. Svoj dio posla su vrlo brzo i efikasno »odradili«: za nepuna dva tjedna potpuno su uništili vojsku koja je brojila skoro dva milijuna vojnika. U isto vrijeme i Amerikanci su bili »efikasni« – 6. kolovoza su bacili prvu atomsku bombu na Hiroshimu, a tri dana kasnije i drugu na Nagasaki. Službeno da skrate rat, poštede američke živote i da Japan natjeraju na kapitulaciju. Jedan visoki dužnosnik je tada napisao: »Naprosto, morali smo baciti bombu – potrošili smo ogromna sredstva na nju. Kako bismo u slučaju neuspjeha opravdali te ogromne izdatke?«. Sviđalo nam se ovo ili ne, ratovanje i oružje koštaju, napose atomsko naoružanje, ali i proizvodnja konvencionalnog oružja je »dobar biznis«. Nekadašnja SFRJ je bila među poznatijim proizvođačima oružja, prije svega za tzv. nesvrstane zemlje, gdje smo zauzimali lidersku poziciju. Već kad smo tu, na tren trebamo se sjetiti, da je maršal Tito umro 4. a pokopan 8. svibnja u Kući cvijeća, a njegov sprovod smatra se »najvećim pogrebom nekog državnika u svjetskoj povijesti«.
Naša specifična proslava
Neću otkriti ništa »senzacionalno novo« ako kažem kako je istina da je 9. svibnja okončan jedan rat, ali istina je i ono »do viđenja u sljedećem ratu«, jer ratovanje na raznim prostorima zemaljske kugle i danas traje i nažalost trajat će zbog odličnog biznisa koji se zove proizvodnja i prodaja naoružanja. Prilog tome daje i naša zemlja, jer je proslava Dana pobjede organizirana na jedan specifičan način: centralna proslava je upriličena jednom vojno-pokaznom vježbom na poligonu u Nikincima nazvanom »Čelik 2017« uz prisustvo državnog vrha, diplomata (trgovaca?) i obveznih gostiju iz BiH. Dok ovo pišem, još mi u ušima odzvanaju komande, rafali, plotuni, buka zrakoplova, kao da sam u ratu. Na ovom zapravo sajmu »najnovijeg naoružanja« bili su prikazani kako djeluju, (tzv. bojevo gađanje): navođene rakete, samohodna artiljerija, oklopna vozila Miloš i Lazar, najnoviji poboljšani tenkovi... Ukupno »26 oružja i oruđa« kako izvještavaju novinari. Bila je izvedena i antiteroristička akcija s padobrancima i helikoperima. Čak su se na nebu pokazala oba naša aviona MIG 29 (ostali još nisu stigli). Ja sam za Mir, ali Biznis je nešto drugo.
