Brzina gospodarskoga i kulturnoga razvoja Hrvatske i Slavonije za vlasti prvih Arpadovića pretekla je snage Bele IV. pa se on i njegovi nasljednici nisu snašli u vremenu urbanizacije. Vlast Arpadovića postala je smetnjom probuđenim snagama u Hrvatskoj, Slavoniji i Mađarskoj i od 1301. godine nova dinastija napuljskih Anžuvinaca ubrzala je puls urbanizacije u Podunavlju. Prvi vladar nove dinastije bio je Karlo I. Robert (1301. -1342.), čiju je kandidaturu posebice poduprla obitelj Šubić.
LUDOVIK I.: Karlo je shvatio da je preduvjet čvrste kraljevske vlasti slamanje moći plemstva. Trebalo mu je dvadesetak godina da učvrsti vlast u Mađarskoj, a potom se okrenuo međusobno zaraćenim hrvatskim plemićima. No njih je primirio tek Karlov sin Ludovik (1342. -1382). Ludovik je slomio otpor hrvatskih plemića pri čemu mu je pomogao bosanski vladar ban Stjepan II. Kotromanić. Godine 1347. Ludovik je sklopio ugovor o zamjeni posjeda sa Šubićima – umjesto Bribira i Ostrovice Šubići su dobili posjede na gori Zrin, pa se otada nazivaju Zrinskima.
    Veneciji su odgovarali neredi u Hrvatskoj. Pozivajući se na staro pravo zaštite bizantskih gradova, Venecija je pokušala osvojiti gradove na istočnoj obali Jadrana, no Ludovik je napao njezine posjede u sjevernoj Italiji. Nakon poraza, Venecija je u Zadru 1358. godine potpisala izrazito nepovoljan mirovni ugovor, prema kojem se dužd odrekao naslova vladara Dalmacije i Hrvatske i predao Ludoviku obalu od Kvarnera do Drača.
    U desetljećima stabilnosti i gospodarskoga poleta ubrzao se razvoj trgovine i obrta u Slavoniji i Hrvatskoj, a nakon potpisivanja Zadarskoga mira povećala se i gospodarska moć Dubrovnika.
POVLAŠTENI STALEŽI: Praktični Anžuvinci nisu se uplitali u odnose između crkvenih velikodostojnika već su s njima održavali skladne odnose. Poticali su gradnju gotičkih katedrala te gotizaciju romaničkih crkava, a za vrijeme vladavine Anžuvinaca u hrvatskim su zemljama izgradili samostane franjevci i dominikanci. Redovnici su razvili mrežu obrazovnih institucija, a nastojali su spriječiti širenje dualističkih vjerovanja. Za vrijeme njihove vladavine ukinuti su templari i njihova su imanja od tada baštinili ivanovci.
    Uspon i pad pojedinih plemićkih obitelji na društvenoj ljestvici hrvatskoga srednjovjekovlja nije ništa novo. Imanja su se davala i oduzimala, vraćala i otimala kako je vladaru odgovaralo, ili su se imanja dodjeljivala i oduzimala sukladno moći pojedinoga vladara, ali i sukladno moći pojedine plemićke obitelji. Kraljevska vlast očitovala se samo u prisili – ako kralj ima novaca i ratnika, njegova se riječ poštuje. Anžuvinci su se oslanjali na niže plemstvo – proglasili su ih kraljevskim vitezovima i dobro ih plaćali –, a kako bi još više ograničili samovolju magnata, proširili su ovlasti banova; slavonskoga, mačvanskoga, hrvatskoga i bosanskoga. Slijedeći procese zemalja zapadne Europe, uveli su banderijalni sustav i tako osnažili na vanjskopolitičkom polju.