Mladi nogometaš Spartaka iz Subotice, inače rođeni Somborac, Igor Antunić dobio je najljepši dar za proslavu 19. rođendana. Točno 22. travnja, kada je momčad Spartaka gostovala Radniku u Surdulici, Antunić je dobio šansu da zaigra posljednjih deset minuta u prvom timu subotičkog superligaša.

»Za prvi tim Spartaka sam prvo igrao u prijateljskoj utakmici ove zime protiv MTK, pogodio sam tada vratnicu, potom sam odigrao dvije utakmice u Ligi B timova, postigao sam i jedan gol, ali je ovo bio pravi debi u natjecateljskoj utakmici za prvi tim. Osjećaj kada sam ulazio u igru neću moći obrisati dok sam živ, i zaista nisam mogao dobiti bolji poklon za rođendan. Sve mi je nekako sada čudno, nisam bio ni svjestan toga što se događa, ali vidim da sve dolazi na svoje mjesto. Ono što sam želio kroz pionirsko-omladinski staž počelo se ostvarivati: dobio sam šansu u prvom timu, a sada je na meni da se i dalje trudim da budem pozvan na naredne pripreme, te da što češće budem u prilici da igram. Naravno, bilo bi lijepo i da bude neki gol u Super ligi«, govori Antunić.

 

Pobjede urezane u srce

 

Talentirani nogometaš, koji igra na poziciji desnog krila, bio je nedavno sudionik i jedne od dvije važne utakmice koje su privukle veliku pažnju ljubitelja nogometa u Subotici. Naime, u Ligi Srbije za mlađe kategorije kadeti Spartaka su s 2:1 svladali Crvenu zvezdu, dok su Antunićevi omladinci odigrali protiv crveno-bijelih 1:1.

»S Crvenom zvezdom smo odigrali fenomenalnu utakmicu, nismo dopustili rivalu kao što su oni da nam stvore mnogo šansi. Bili smo u jako dobrom tempu, mogli smo i do drugog gola za pobjedu, ali je nedostajalo malo sreće. Sa Zvezdom ove godine imamo odličan skor, osvojili smo četiri boda u dva duela, u prvom, u Beogradu, bilo je 2:1 za nas. Zna se dobro da svi najtalentiraniji igrači iz Srbije žele biti u mlađim kategorijama Crvene zvezde i Partizana, a kada ostvarite dobre rezultate protiv takvih ekipa, onda vam nekako bude drago. Urežu se te pobjede u pamćenju, u srcu, pomažu kao motivacija i za neke naredne mečeve«, nastavlja Antunić i dodaje da dobru motivaciju njemu i kolegama iz omladinske momčadi daje i stručni štab A selekcije:

»Kada treninge gleda stručni štab prvog tima, onda se još više trudimo da dobrim igrama ostavimo dojam, da se probamo nametnuti i da zaslužimo poziv u prvi tim.«

 

Od Sombora do Subotice

 

Antunić se nogometom počeo baviti već s četiri godine u rodnom Somboru, u Nogometnom klubu Spektar.

»Volio sam loptu, ona mi je bila omiljena igračka, stalno sam gledao nogomet na TV-u i tata me je odveo na jedan trening Spektra. Nakon prvog treninga znao sam što želim biti. U Spektru sam bio do petog-šestog razreda, a potom sam prešao u Radnički iz Sombora. Tamo je sve postalo ozbiljnije, igrali smo jake turnire Mini-maksi lige, nastupali i u Pionirskoj ligu Vojvodine, gdje smo uvijek bili na sredini tablice i to je već bio ozbiljan rezultat.«

Upravo je jedna utakmica u finišu Pionirske lige Vojvodine preporučila posebno Antunića za Spartak.

»Bio je to finiš Pionirske lige Vojvodine. Posljednji meč smo igrali protiv Spartaka, Radnički je pobijedio s 2:1, ja sam dao jedan gol, a odmah poslije toga je stigao poziv. Završavao sam tada osmi razred i prešao u Spartak. U početku mi je bilo teško, jesu Sombor i Subotica relativno blizu, ali je bilo malo treme. No, brzo sam se uklopio, imali smo dobru ekipu, dobre treninge«, kaže Antunić.

Svakog nogometnog omladinca do prvog tima dijeli tek jedan korak, ali ogroman. 

»Upravo tako, tek sada slijede borbe za mjesto pod nogometnim suncem. To što sam dobio šansu da debitiram je sjajno, ali ništa ne obećava. Zato nema opuštanja, završavam uskoro četvrti razred srednje škole i nakon toga se u potpunosti posvećujem nogometu«, zaključuje Antunić.