Bać-Ivin štodir

Bać Iva se više ničemu ne čudi

Bać Iva se probudijo ščim zakukurikali pitlovi. Vidi, oblaci se navlaču sa svi strana, a ka izašo na bunar i umijo se, ositijo da baš i ni nako lipo blago jutro ko što bi u vo doba tribalo bit. Dunijo nikaki vitrić, svaj se naježijo. Dono malo ogriva, potpalijo u kujne i metnijo čaj. Otkako njegova ošla u Švapcku, još ni popijo kafu. I neće dok ne dojde natrag. Ka se vatra razgorila, oma mu bilo nikako lipše i komotnije. Misli se, baš se omatorilo, ka je posto taki smrzla. Zapalijo i radijon, ka se već nema š kim divanit, makar će slušat. Puščo u kujnu i mačka, on se oma usegenčijo nuz špojer. Uljo mu u njegovu olbicu malo mlika i udrobijo kruva, a za se ociko komatić crnoga kruva, skuvo jajce i dvi šangarepe. Na radijonu stali divanit šta ima novoga. Prvo obnarodovali da je taj dan svecki dan pobede nad fašizmom, a vojska će u to ime na nikake vežbe cilomu svitu pokazat koliko smo jaki. Potli će bit veliko slavlje, a naj što je prvi, al se za ništa ne pita, već koikomu podilijo novu kamaru medajli. To mu i nako najveći posov. Bać Iva se oma sitijo škule i šta su sve učili o toga kako se za velikoga rata u ne naše velike države ratovalo protiv okupatora i domaći izdajica, a oni svi zajdno bili fašisti. I tako se učilo cilo vrime potli velikoga rata, pa sve do voga najnovijega, za kojega gospodari vazdan divanili da va država ni ni u ratu. A rezerviste redovno pozivali pod pušku. To bać Ive ni mogo rastolmačiut ni pokojni dada, jal u no vrime  krož njevo selo prolazilo puno vojske. Jedni na tenkova, drugi na koikaki kamijona i lemuzina. Puno nji, jedni uvik friško obrijani, a bome, jedni i dobrano zabradatili, zadržavalo se u selski bircuza, pijančilo, pa se bome malo, malo, znali i potuć. I znalo se ko tude mora  izvuć deblji kraj. E, zotoga rata  i potli, sve što izmeđ dva rata u škula učili o prošlosti, više ni bilo kako triba. Na velika država se raspala, pa se polako stale raspadat i ne manje. I danas, vako mator, dobro se sića kako jim učitelj divanijo šta sve mora imat jedna država ako bi se tila zvat država. A di su je granice i koliko čeljadi u njoje živi, pa onda koliko i šta se pravi u fabrika, a bilo ji more po cile države, pa di je najveći i najbolji paoršag, morali znat i u po dana i u po noći. Ne do ti Bog da ti taj izvede prid mapu o države, pa da ne znaš žmurećki povuć prstim po njezne granice. Onda bi radijo prut o kuvane gunje, a debel ko njegov prst. A ne do ti Bog ni da ti digoda u selu trefi dadu pa mu kaže zoto, još bi i doma izgorijo. Ni onda bilo ko danas, u škule dobiješ četverojku, a dada jal mater se oma dojdu protirivat sa učiteljima. Oni uvik mislu da njevo dite znade za peticu. Na radijonu ope stali divanit o novoga. Sluša, al se više ničemu ne čudi. Ne čudi se čak ni što se sad note proslave dana borbe protiv fašizma u prve redove stali redat ni što i na sudova i u naukovanju o prošlosti stali pravit i slavit junake o ni što u velikomu ratu pomagali nima stranckima, što porobili nu veliku državu. 

Najave

03. 10. - Miholjski koncert u Slankamenu

H. R. | 3. listopada 2026.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Stjepan Radić priređuje Miholjski koncert koji će se održati u subotu 3. listopada u Hrvatskom domu u Novom Slankamenu, s početkom u 18 sati.

10. 09. - Izložba Gorana Kujundžića u Beogradu

H. R. | 8. listopada 2026.

U prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu otvorit će se izložba radova Gorana Kujundžića, akademskog slikara-grafičara, redovitog profesora na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.