Međunarodni praznik rada 1. svibanj stanovnici Srijema proslavili su početkom tjedna na izletištima na Fruškoj gori. Već tradicionalno ovaj praznik proslavlja se u krugu svojih najbližih, najčešće u prirodi, uz roštiljanje i druženje. Oni s nešto »dubljim« džepom uplatili su odgovarajuće aranžmane u zemlji ili inozemstvu. Sve u svemu, većina je prvosvibanjske praznike iskoristila da se malo opusti, da se zaboravi na posao, male plaće, radne subote, prekovremeni rad, a mlađi da se lijepo provedu i druže. Miris roštilja i dim koji se izdizao iznad drveća fruškogorskih izletišta, uz miješanje različite skladbe i pjevača, uglavnom »narodnjaka«, mogao se osjetiti i čuti već pri samom ulasku. Pri samom pomenu proslave Praznika rada mnogima je (posebno mladima) prva asocijacija postala roštiljanje i druženje u prirodi, a ne kao podsjećanje na dan kada su 1. svibnja davne 1886. više desetaka radnika izašli na ulice u Chicagu, zahtijevajući bolje uvjete rada. 1890. godine  Drugi kongres Radničke internacionale odlučio je da se svakog 1. svibnja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. vijeka dobilo masovne razmjere. Prvi svibanj u Srbiji obilježen je prvi put 1893. godine prosvjednim skupovima u Beogradu. Vremenom je postao običaj da se tog dana u zoru izlazi na Prvosvibanjski uranak u prirodu. Posljednjih godina prvosvibanjski prosvjedi ponovno dobijaju vidove prosvjednih okupljanja nezadovoljnih radnika, čiji položaj, zbog ekonomske krize, postaje sve teži. Sve teži položaj radnika u Srbiji, male plaće i nemogućnost velikog broja radnika da ostvare svoja prava u današnje vrijeme svakako govore u prilog tome da je proslava Međunarodnog praznika rada izgubila svaki smisao. Podaci govore da je danas u Srbiji 1,9 miljuna zaposlenih, a oko 694.000 je na evidenciji nezaposlenih. Najava premijera Vučića od 1. svibnja da će povećanje plaća i mirovina do kraja godine biti značajnije, u stvari najveće do sada, i da će od iduće godine biti još veće, probudila je tračak nade kod onih koji danas imaju tu sreću da rade. Ni ostalima ne preostaje ništa drugo nego da se nadaju da će uskoro pronaći posao i osigurati svojoj obitelji sredstva za život. A možda se sva ta očekivanja i nade ostvare do iduće godine, do proslave Praznika rada, kada će praznovanje tog datuma, konačno ili barem donekle, dobiti pravi smisao.