Freelance poslovi u Srbiji, ali i regiji, sve su popularniji oblik zaposlenja. S generacijama računalnih stručnjaka i dizajnerskih mahera gotovo nema čovjeka ovih znanja koji svoj posao nije potražio putem interneta. Među njima su najčešće i projektni menadžeri, stručnjaci za odnose s javnošću, novinari, slobodni umjetnici, učitelji jezika, uposlenici na poslovima iz oblasti kreiranja sadržaja ili onih vezanih za ekonomiju, tzv. virtualni asistenti.
»Po statistici koju sam radio u posljednje vrijeme, većina ljudi koja se bavi freelancingom u IT sektoru su studenti završnih godina studija, ima i onih koji nemaju završene studije, ali imaju dobru spoznaju o programiranju«, objašnjava stručnjak za zaštitu podataka i sigurnost informacijskih sustava Milan Alargić.
Internet je danas nužnost, kako običnom čovjeku, tako i onom poslovnom. Mnogi poslovi koje freelanceri rade usko su povezani s internetom i društvenim mrežama, te raznim sajtovima koji nude određene aplikacije, fotografije i druge programe o kojima se skrbi baš neki freelancer iz vašeg okruženja.
Što su freelance poslovi i tko su freelanceri?
Freelancer, ili u slobodnom prijevodu honorarac, je osoba koja je uposlena kod poslodavca za rad na određenom (uglavnom kratkoročnom) projektu. Takvi freelance poslovi naplaćuju se od poslodavca koji je najčešće u inozemstvu i ne postoji klasičan uredski kontakt, kao ni klasičan odnos s njim. Sve što se u ovoj vrsti poslovanja vrednuje je zadati rok za ispunjenje određenog poslovnog zadatka i gotov proizvod za koji je freelancer angažiran da ga uradi. Po završetku jednog takvog posla, freelancer će potražiti drugi, a možda će pak uporedo raditi dva, jer je prednost ovakvog poslovanja ta što freelanceri sami sebi organiziraju radno vrijeme izuzev slučajeva kada poslodavci traže da ga prilagode njima. Prema ovoj, stranoj riječi, freelancer je osoba koja sama sebi traži uposlenja samo i isključivo na temelju svog rada i dosadašnjeg iskustva, te može imati mnogo poslodavaca tijekom svoje freelance karijere. Kod nas, pojam »honorarac« karakterizira osobu bez ikakvih ili ograničenih radničkih prava koja čeka da dobije zaposlenje na određeno ili neodređeno vrijeme. I ono što je vjerojatno najveća prednost, radi se od kuće ili iz nekog drugog prostora koji će sami freelanceri odabrati.
Država sistemski ne prepoznaje freelancing
Na Zapadu su zakoni koji freelancerima osiguravaju državnu skrb definirani, te se takav zaposlenik može evidentirati na burzi rada i primati mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U državi Srbiji nema evidencija zaposlenih u ovoj branši, te nemaju prava na osnovne radničke povlastice i potrebe. Nijedna banka im neće dati kredit, niti će ih sustav štititi ukoliko dođe do toga da poslodavac ne ispoštuje određeni dogovor koji se potpisuje. Freelancer uglavnom radi pod inozemnim uvjetima, kakvi god oni bili.
»Država sistemski ne prepoznaje tu vrstu rada i vi praktično gotovo nikakva prava nemate kao što imaju tvrtke. Ti ljudi imaju problem sa zdravstvenim knjižicama, s dizanjem kredita i mnogim drugim stvarima. Postoji mogućnost da oni sami naprave neku varijantu tvrtke, ali čak i u tom slučaju ih sustav i dalje u potpunosti ne prepoznaje«, kazao nam je savjetnik za poslovnu primjenu interneta Dragan Varagić i dodao da država na sistemskom nivou ne razmišlja kako privući freelancere.
Jedan od takvih primjera je poduzeće Ivana Sedlaka iz Subotice, koje je on sam osnovao prosinca 2015. godine, nakon osam godina samostalnog rada:
»Freelanceri nemaju plaćene godišnje odmore, bolovanje i druge beneficije. Ja, kao poduzetnik, uzimam sebi slobodne dane, idem na godišnji odmor, ali svi dani kada ne radim na projektu su neplaćeni. Dakle, novac koji se zaradi tijekom godine dijeli se na 12 mjeseci, jer sebi isplaćujem plaću i kada ne radim.«
Za naš tjednik kaže kako je moguće vrlo lijepo živjeti od ovog posla i kada se počne zarađivati ozbiljniji novac, porez i ostale pristojbe za tvrtku ne spadaju u velike troškove.
Nešto što nije klasičan IT primjer freelancinga je velika zainteresiranost za poslove predavanja engleskog jezika učenicima iz azijskih zemalja. Student master studija povijesti Dušan Piksiades radi ovaj posao godinu dana:
»Da bi netko obavljao posao koji ja radim potrebno je najmanje srednje znanje engleskog jezika i može ga raditi svatko, bez obzira ima li diplomu ili ne«, objašnjava Piskiades i kaže da sam sebi određuje raspored predavanja zainteresiranim učenicima«.
Koliko je to siguran posao?
U većini slučajeva, zaposlenja ovise isključivo od samog angažmana radnika, njegovog vremena, kreativnosti i profesionalnosti. Dokle god postoji ideja o ovakvom načinu poslovanja, postojat će i potreba za freelancerima. Oni moraju biti spremni na uspone i padove, veće i manje honorare, ali i znati izboriti se s odgovornošću koju imaju prvenstveno prema sebi i svom vremenu. Moraju biti uporni i odrediti sami dio dana u kojem će raditi. Ponuda ovakvih poslova je iznimno velika i rasti će sve više kako se internet i informacijske tehnologije budu razvijali. Freelanceri koji, poput Ivana Sedlaka, znaju cijeniti svoj rad za sigurnost u svom poslu ne brinu, jer su naoružani samopouzdanjem, a poglavito iskustvom koje im dopušta da oni sami biraju svoje poslove, a ne da poslovi biraju njih.
Problematično pitanje utjecaja na domaću privredu
Za sada nema značajan podatak koji bi rekao da freelanceri »odmažu« domaćem gospodarstvu. Dosadašnja praksa govori u prilog tome da kada nekakvo zanimanje ili zaposlenje postane široko rasprostranjeno u jednoj državi, brzo dobiva svoj opis i mjesto u burzi rada, te se uvrštava u sustav koji bi pomagao, ali i imao koristi od ovakvih zaposlenika.
»Postoji nešto u zakonu što se zove ‘fleksibilne vrste poslova’ što je ekstremno važno za vrijeme u kojem danas živimo, ali su Narodna banka Srbije i Ministarstvo financija tu najveći problem«, smatra Varagić i objašnjava da je to zbog toga što je porezni sustav iz 80-ih godina prilagođen velikim tvrtkama i da porezni sustav nema nikakve veze s ovim što su danas potrebe, te da se to jasno vidi na primjeru freelance tržišta.
S druge stane, svatko tko je zaposlen na bilo koji način nije na teretu proračuna države.
U Hrvatskoj slična situacija
Freelanceri iz Hrvatske dijele probleme sa svojim kolegama iz Srbije. Također nemaju zajamčena temeljna zakonska prava kao radnici, a pojam freelancinga nije prepoznat. Međutim, zaposlenici ove branše su se riješili ujediniti i formirati udrugu koja će im pomoći boriti se za željena prava, kako u toj državi tako i na polju Europske unije, koja prema neslužbenim podacima broji preko devet milijuna »slobodnjaka«.
»Uz zagovaranje i unapređenje položaja i prava, glavni su nam ciljevi freelancerima pružiti potporu, savjetovanje i informiranje, pravnu zaštitu, reprezentativnu uredsku infrastrukturu te pristupačnu edukaciju i profesionalni razvoj. Kada već Hrvatska ne razumije naš položaj, pokušat ćemo to postići putem Europskog foruma nezavisnih profesionalaca«, objasnio je za sajt Sidrome nezavisni kreativni direktor i konzultant, predsjednik Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca Matija Raos.
Kako postati freelancer?
Ponuda freelance poslova je velika. Uvjeti koje slobodnjak (honorarac/freelancer) treba ispuniti ovise isključivo od poslodavca, ukoliko je takva vrsta suradnje u pitanju. Ovakav uposlenik može postati gotovo svatko tko to želi, ali na samom početku, kao i u svakom poslu, potrebno je steći iskustvo u radu s klijentima i ponuditi svoju kreativnost ili profesionalnost poslodavcu. Za početak je prednost ukoliko vrlo dobro vladate kompjutorskim vještinama i razumijete na koji način freelance poslovanje funkcionira. Potom provjerite na raznim sajtovima na internetu kakvi se poslovi nude, ali nemojte zaboraviti smisliti što vi imate za ponuditi poslodavcu na čijem projektu želite raditi.
Freelancer može zaraditi više tisuća eura za jedan posao, ali je nemoguće govoriti općenito o skali njihovih priroda, jer se u okviru toga rade razni poslovi na raznim projektima, te se ta brojka može pomicati i od 10 eura.
S troškovima života u Srbiji, ukoliko se bavite freelancingom, imate ovdje posao u inozemstvu.