Nama, koji smo rođeni poslije II. svjetskog rata, prvi svibanj značio je praznik kada se obvezno odlazilo u šumu. Pošto smo stanovali blizu Dudove šume, kada sam bio klinac, na taj dan s roditeljima sam išao u ovu šumu, gdje je bila održavana službena gradska svečanost proslave Praznika rada.
»Majpan« u Dudovoj šumi
Tu je bio održavan i vašar sa svakakvim slatkišima i licitarskim srcem. Na nekadašnjem nogometnom igralištu bio je postavljen zabavni park čija je glavna atrakcija bio »ringišpil« na koji, priznajem, nikad nisam imao hrabrosti sjesti, jer sam se bojao da ću izletjeti iz stolice. Nakon obilaska vašara, otišli smo u restoran, gdje smo jeli čevapčiće ili »malo meso« kako sam ja zvao to jelo s roštilja. Kroz maglu se sjećam da je u prvim godinama negdje bilo postavljeno i svibanjsko drvo, ili »majpan« kako to u nekim dijelovima Hrvatske zovu (mađ. májusfa). To je bilo stablo jedne manje breze čije su donje grane bile odsječene, kora oguljena, a grane pri vrhu su bile ukrašene trakama raznih boja. Kasnije je službena proslava premještena na Palić, restoran se uslijed nebrige srušio sam od sebe, nogometno igralište je poslužilo kao građevinsko zemljište za restoran i dom studenata kao i za podizanje Dvorane sportova. Prvi arhitektonski natječaj na kojem sam sudjelovao s kolegama također je bio vezan za Dudovu šumu. Naime, planirala se obnova restorana s jednom kuglanom. Naš projekt je bio zamišljen u stilu narodne arhitekture, s »ambetušom« i pokriven trskom. Kao dio uređenja okoline predvidjeli smo i postavljanje stalnog svibanjskog drveta, kao podsjećanje na nekadašnje proslave. Ocjenjivački sud je našem radu dodijelio drugu nagradu, prvu je dobila grupa arhitekata iz Beograda koji su tu zamislili jedan supermoderan objekt. Kako to često biva od izgradnje se odustalo, predviđeni novci su »preusmjereni« na neki važniji projekt.
Stablo kao simbol
Stablo je jedno od najbogatijih i najraširenijih simboličkih tema. Kod starih slavenskih naroda hrast je bilo sveto drvo oko kojega su izvođeni obredi štovanja, žrtvovanja i plesanja kojima je svrha bila poticanje rasta. Ostatak ovog obreda može se vidjeti i kada pravoslavci za Božić pale badnjak. Primjera radi, narodi čija je prijašnja vjera bio šamanizam cijeli svijet su zamišljali u obliku drveta. Takvo stablo povezuje tri razine kozmosa: podzemlje, zemlju i nebo. U krošnji ovog stabla svijeta nalaze se sunce i mjesec, tu žive ptice i duhovi predaka. Prilikom rituala, šaman se penje do krošnje tzv. šamanskog drveta kako bi razgovarao s precima. U simboličnom smislu ovo drvo je i centar svijeta – axis mundi. Kod starih Grka boginja Atena, zaštitnica grada, na Partenonu je imala svoje sveto stablo: jednu maslinu; nedolično ju je dodirnuti, smatralo se svetogrđem. Turistima i danas pokazuju to stablo. Stablo ili drvo je i simbol dolaska proljeća, to jest obnove prirode, radosti i ljubavi. U antičkom Rimu dolazak proljeća je proslavljan na godišnjoj svetkovini u čast boginje Flore, na tzv. Floralijama. Flora je jedna od najstarijih boginja, boginja cvijeća i proljeća.
U našim krajevima dolazak proljeća slavio se s danas već pomalo zaboravljenim običajem, a to je bilo da su u noći između 30. travnja i prvog svibnja momci ispred kuća djevojaka koje su za udaju, shodno svojim simpatijama »posadili« ukrašeno svibanjsko drvo. Ovaj običaj je u nekim manjim selima i danas živ. U nekim selima »sađeno« je i zajedničko seosko stablo, čija je kora bila ogoljena, često i premazana mašću, kako bi se što teže moglo penjati do ostatka krošnje, gdje su bili i pokloni za najsposobnije (npr. boca rakije ili vina). Ovo je bio i dokaz muškosti ili sjećanje na penjanja nekadašnjih šamana. Ovaj seoski »majpan« se rušio na blagdanski dan, poznat kao Duhovi ili Pedesetnica (Pentakosta), 50 dana nakon uskrsnuća Isusa Krista, uz muziku i pjesmu, praćen zajedničkim plesom, naravno uz piće i kolače. To je bila i ponovljena mogućnost da se simpatije iskažu. Prije, u nekim mjestima, one djevojke koje su bile mrzovoljne, negostoljubive, za prvi svibanj su ispred svojih kuća dobili zasađeno suho drvo. Štovanje određene vrste drveta, obično prvog svibnja, i danas je prisutno i u germanskim zemljama: u Velikoj Britaniji, njemačkim zemljama i skandinavskim zemljama.
Ovim sam želio podsjetiti koliko je simbolički važan u povijesti čovječanstva početak svibnja, ponovnog rađanja prirode i kako su do današnjih dana na najrazličitije načine sačuvani drevni običaji.
