U Beregu, selu na samoj granici s Mađarskom koje danas ima tek oko 1.000  stanovnika, za nevjerovati je da 89 godina postoji šahovski klub. Jedini je to sportski klub u Beregu koji od svog osnutka nije prekidao s radom. I još nekoliko činjenica koje vrijedi izdvojiti. Osnovan je samo šest godina poslije Somborskog šahovskog kluba, koji je poslije novosadskog najstariji šahovski klub u Srbiji. Iznjedrio je jednog Josipa Tucakova, majstora problemskog šaha i prvog predsjednika Odbora za problemski šah Šahovskog saveza Srbije. Ipak, najuspješniji bereški šahist jest Josip Dekić, FIDE majstor, trener mnogih šahista koji su osvajali odličja na europskim i svjetskim natjecanjima i još mnogo toga, što ostavljamo za nastavak ove priče. 

 

Učitelj i berberin 

 

A ova bereška šahovska priča počela je 1928. godine i to zahvaljujući učitelju Matiji Tucakovu, a 89 godina kasnije priča nam je Milan Rapaić, predsjednik Šahovskog kluba Bački Breg. 

»Krajem listopada na sjednici učiteljskog vijeća u osnovnoj školi u Beregu osnovana je šahovska sekcija, koja je poslije prerasla u Šahovski klub. Osnivač je bio učitelj Matija Tucakov. Interesantno je tada iznijeto njegovo mišljenje o osnivanju šahovske sekcije – šahovska sekcija polazi od dječjih sklonosti k šahu, uvodi igru u razvoj pravilnog mišljenja djeteta. Kod djeteta se trebaju razviti aktivnosti i matematičko intelektualne sposobnosti. Uz učitelja Tucakova za popularizaciju šaha u Beregu zaslužan je i seoski brijač Živko Ilić«, priča nam Rapaić, a na njegove riječi nadovezuje se Josip i pojašnjava da je brijačnica Živka Ilića bila ne samo mjesto okupljanja ljudi radi šišanja i brijanja. 

»Nedjeljom su se  prijepodne u berbernici okupljaji šahisti, a nisu se ni šišali ni brijali već igrali šah. Ilić se angažirao i oko organiziranja turnira i popularizacije šaha u Beregu sve do smrti 1978. godine«, kaže  Josip. 

Poslijeratne godine donijele su nova pravila i u Bereg, pa je tako šahovski klub priključen kulturno-prosvjetnom društvu u mjestu. No, ponovno su Berežani imali sreće, jer je  početkom 50-tih godina za učitelja došao mladi Ivan Kovač iz Monoštora, koji je vrlo brzo postao trener i nositelj razvoja šaha.

Ako bi se morao u ovoj bereškoj šahovskoj povijesti, dugoj bezmalo punih devet desetljeća,  izdvojiti neko razdoblje onda su to sigurno 60-te i 70-te godine. Šezdesete, jer se tih godina u selu organiziraju prvi šahovski turniri i seosko prvenstvo, zahvaljujući već spomenutom brijaču. Tih godina bereški šahisti prvi puta gostuju u inozemstvu, doduše u susjednom Santovu u Mađarskoj, ali i to je inozemstvo bez obzira što ta dva mjesta dijeli samo granica. Tih godina magistar tehničkih znanosti Joza Tucakov postaje član jugoslavenske reprezentacije u problemskom šahu i postaje majstor rešavač. 

»Početkom 70-tih dolazi do najvećih uspjeha i najvećeg razvoja šaha. Klub se natječe u Međuopćinskoj ligi Sombor i postiže izvanredne rezultate. U tom razdoblju ŠK Bački Breg bio je dvostruki finalist Kupa maršala Tita, a u finalu smo bili oba puta poraženi od Somborskog šahovskog kluba. U mjestu se organiziraju brojne simultanke na kojima sudjeluju vrhunski velemajstori Zoltán Ribli iz Mađarske, Paul Benke iz SAD-a, Ivan Buljovčić i Ljubomir Mašić. Organiziraju se druženja sa HKUD-om Vladimir Nazor iz Sombora koji kasnije prelaze u tradiciju«, prisjeća se tih bereških šahovskih godina sadašnji predsjednik kluba. 

 

Godine koje je obilježio Josip Dekić

 

Naredne godine, ili bolje reći desetljeća, vezane su za ime FIDE majstora Josipa Dekića, koji je bez premca najuspješniji bereški šahist. Tražim potvrdu i od samog Dekića, čisto radi istinitosti navoda u tekstu, a on mi to potvrđuje samo klimanjem glave. Bio je Dekić član bereške ekipe koja je 1988. godine osvojila općinski kup i sudjelovala na prvenstvu države u Puli. Dekić je bio i osnivač pionirske sekcije u šah klubu. I nije se dugo čekalo na prve uspjehe, jer pod njegovim trenerskim vodstvom brzo stasavaju uspješni mladi šahisti. U najveće uspjehe spada 4. mjesto na prvenstvu nekadašnje države. Bila je to 1990. godine, ista godina u kojoj  je ekipa bereških šahista zauzela 11. mjesto na Europskom prvenstvu. Uspjeh je takav da ovoga puta treba spomeniti i imena šahista koji su ga izborili – Igor Jozić, Goran Jakšić, Zoran Rapaić, Zoran i Boris Koritnik.

Preživjeli su bereški šahisti i krizne 90-te godine, zahvaljujući pomoći i angažiranju članova šahovskog kluba spremnih da i materijalno pomognu. I ne samo da su preživjeli već su 1998. godine postali članovi Sjevernobačke šahovske lige. 

Preskočit ćemo dvadesetak godina kako bismo čuli igra li se šah i danas u Beregu i ima li mladih uspješnih šahista. A odgovor za nas neupućene je iznenađujući, jer ne samo da se šah igra već se neki novi klinci spremaju za državno natjecanje, koje će biti održano 13. i 14. svibnja u Beogradu.  »Šahovska sekcija pri osnovnoj školi radi nepune tri godine, a vodi ju učiteljica Ana Rapaić. Već prve godine Maja Benić bila je sudionik državnog natjecanja učenika osnovnih škola. Ove godine taj plasman su izborile Danijela Ostrogonac, Tea Krišto i Miloš Ćalić, svi troje učenici šestog razreda. Ekipa djevojčica bereške škole plasirala se također na državno prvenstvo koje će polovicom ovog mjeseca biti održano u Beregu«, nabraja Rapaić posljednje uspjehe šahista iz Berega.

Ti uspjesi i ne čude kada se zna da iza toga stoji već spomenuti Josip Dekić. A upravo mi se čini da je ovu priču o šahu u Beregu, koja će za nešto više od godinu imati punih 90 godina, prigodno završiti s nekoliko rečenica o  najuspješnijem šahisti poteklom iz ovog malenog šokačkog sela, kome je kao trener, usprkos brojnim uspjesima i obvezama, ostao vjeran. Josip je FIDE majstor, ali ima i licencu FIDE trenera. Zajedno s Dankom Bokanom 2007. godine napisao je prvi udžbenik šaha Šahovske čarolije i Metodiku za nastavnike za izborni predmet šah. Od 2007. do 2011. godine držao je obuku nastavnika u ime Ministarstva za sport i omladinu. Bio je trener seniorske reprezentacije Srbije na Europskom prvenstvu 2009. godine i trener omladinskih reprezentacija Srbije na europskim i svjetskim prvenstvima (Austrija, Indija, Estonija, Grčka, Španjolska, Turska, Hrvatska...), a iza mnogih uspješnih šahista u Somboru, Vrbasu i Apatinu stoji ime trenera Josipa Dekića. I još mnogo toga bi se moglo reći i napisati o ovom šahisti i treneru, koji nije samo bereški već i somborski, jer je veliki dio njegovog rada vezan za Somborskih šahovski klub. 

Također, ovo je samo jedan mali dio priče šahovske povijesti duge skoro devet desetljeća. Moji sugovornici se nadaju da će za objetnicu uspjeti tiskati jednu malu monografiju šahovskog kluba.