»Čudna je spoznaja da veliki dio mog identiteta ima veze s nečim nesvodljivim. Glazba se ne može dotaći, no ipak je u stanju suštinski izmijeniti način na koji doživljavamo svijet i naše mjesto u njemu. Glazba nas može provesti kroz teška razdoblja u životu time što će promijeniti ne samo naš odnos prema nama samima već i prema onome što je izvan nas.« Poput istina koje u nama odjeknu i zatitraju istom frekvencijom, ove misli odaju čovjeka koji je u svijet glazbe poniknuo vrlo duboko. Nalaze se one u predgovoru knjige Kako radi muzika frontmena skupine Talking heads Davida Byrnea. Knjigu pod nazivom How Music Works je ovaj američki pjevač, glazbenik, skladatelj, tekstopisac, umjetnik, objavio 2012. godine, a u izdanju Geopoetike, u prijevodu Ivane Đurić Paunović i Zorana Paunovića je izašla 2015.
Byrne je rođen u Škotskoj 1952. godine, odrastao u Hamiltonu u Kanadi i u Americi, a živi u New Yorku. Kao netko tko je gotovo 50 godina aktivan u svijetu glazbe, njegovu liniju karijere čine i mnoge velike, postrane amplitude zanimanja u vrlo širokom spektru glazbene pojavnosti. Također, od 70-tih godina prošlog stoljeća do danas mnoga tehnička i tehnološka dostignuća koja su ga se izravno doticala, utjecala su na mnoge aspekte glazbe, na snimanje, skladanje, namjenu, na njen utjecaj na ljude i način kako je prihvaćaju, doživljavaju i slušaju. Otvoren prema svim segmentima koji se tiču glazbe uopće, iza David Byrnea je ogromna karijera, veliki rad na mnogim pa i izvanglazbenim poljima, te jedno bogatstvo glazbenog iskustva i kao glazbenika, skladatelja, tekstopisca. Zato njegova knjiga Kako radi muzika predstavlja svojevrsni leksikon glazbenih tema u formi priče, razmišljanja, s mnoštvom zdravorazumskih zapažanja i zaključaka nekoga tko ne želi biti pristran.
Glazbu stvara prilika
U prelamanju dvaju stoljeća glazba je podnijela mnoge utjecaje koji su promijenili ustaljena težišta odnosa prema njoj. Tako na početku knjige Byrne postavlja novi fokus kada kaže da nasuprot konvencionalnom mišljenju da stvaranje proistječe iz unutarnje emocije, stvoreno umjetničko djelo određuju kontekstualne determinante, poput prostora, platforme, softvera. U svakom poglavlju Byrne razmatra po jedan aspekt glazbe i njegov kontekst, a u svemu se provlači i priča o Talking headsima, o idejama za njihove albume, o načinima snimanja, o live nastupima. Ovdje do izražaja dolazi sveobuhvatnost onoga što je potrebno u live svirkama kao i na snimanjima, te su Byrneova iskustva, na primjer, u kreiranju scenskog nastupa detaljno opisana. U poglavljima o tome kako je analogna, a kasnije i digitalna tehnologija utjecala na oblikovanje glazbe s iscrpnim opisom utjecaja i značenja glazbe u ljudskom društvu prije pojave digitalnih snimaka, podrobno su predstavljene sve vrste nosača zvuka i njihove mogućnosti. Početak i razvoj digitalne ere, uz zanimljive priče o pokušajima i razmišljanjima izumitelja na ovom području, autor je približio čitatelju preko njegovih i razmišljanja drugih koja su pratila ove novine.
Digitalizacija – put bez povratka
Digitalizacija je donijela i pitanje razloga i smisla potpune dekonstrukcije benda izoliranjem prigodom studijskog snimanja, a ponovno stvaranje određenog zvuka, doživljaja zvučnog okruženja postalo je umjetnost. Tu se pojavilo i pitanje autorstva budući da se izgubio trag svih onih od kojih je ovisio konačna zvuk. Prije postojanja tehnologije snimanja glazba je bila neodvojiva od svog socijalnog konteksta, pa iz toga proizlazi tema o razlozima i načinima stvaranja glazbene elite. Odvajanjem tijela od glave, tijela koje uz glazbu pleše, kreće se, postalo je neprimjereno jer su »regije ispod vrata društveno i moralno sumnjive«. U pretpostavci da visoka umjetnost čini život vrijednim življenja, postoji prirođena arogancija prema masama ljudi koji nisu skloni takvim vidovima umjetnosti, kao i pretpostavka da njihovi životi nisu podjednako vrijedni i potpuni. Vrlo je teško ukratko predstaviti ovakvu jednu knjigu, ali je svim ljubiteljima glazbe iskreno preporučam. Preporučam je i onima koje zanima život u svojim šarolikim izrazima. Zato što se David Byrne pokazao i kao izvrstan (glazbeni) mislilac iznoseći svoje ogromno znanje i puno vrlo zanimljivih detalja. Završit ću ovu preporuku jednom njegovom tvrdnjom. »Dugoročno gledano, za ljudski rod je važnije da se ljudi osposobe da stvaraju nego da steknu znanja o kanonu velikih djela.« Svatko tko knjigu pročita bit će obogaćen novim spoznajama, a neka svoja razmišljanja potvrditi ili produbiti. Knjiga za ljude koji stvaraju, razmišljaju, plešu.
