Mali, ali ukusnim detaljima opremljen Butik Mademoiselle u Ulici Petra Drapšina u Subotici, mjesto je u kojem se ne odvijaju samo probe ili šivanje odjeće, već i susreti s osobama koje imaju različite modne i ljudske potrebe. A sve te niti i konce ljudskih potreba, želja, datosti i mogućnosti, nastoji u skladnu cjelinu uklopiti modna dizajnerica Marija Kovač. Dizajniranje, kreiranje, šivanje po mjeri ženske odjeće, svečane, po porudžbini, od materijala koje sama nabavlja, to je ono što Marija radi već gotovo pet godina, koliko će u rujnu navršiti i butik Mademoiselle. Svakako, na prodaju su i svi odjevni predmeti koje butik ima u ponudi. 

»Danas smo bombardirani svakakvim informacijama«, priča Marija Kovač. »Mislim da se to odražava i na modu, na modni stil osobe, toliko ima svega u ponudi da čovjek poželi sve. Mi smo na društvenim mrežama bombardirani mnoštvom informacija, a sve one dolaze uz vizualni efekt i ako čovjek nema neku protutežu, zaista se izgubi. To sam prepoznala i kod sebe, ali sam shvatila da sve to što želja traži ipak nije potrebno. Uvjerena sam da 90 posto ljudi tijekom godine oblači zapravo samo desetak odjevnih predmeta. Postoje ljudi koji vole odjeću, kojima je ona životno ali i profesionalno opredjeljenje, a koji to mogu sebi i priuštiti. To je prva zamka modernog društva zbog koje čovjek ne vidi što je realno i što je potrebno. To bih povezala s vjerom koja čini tu protutežu, koja pokušava osvijestiti ljude, da se odmaknu i pogledaju što je to što je zaista potrebno. Kao mlada modna dizajnerica volim imati dobar komad odjeće, dobro se obući, da sve ima nekog smisla, ali kroz godine rasta i u poslu i u vjeri mislim da mora postojati nešto u životu da čovjeka zakoči, da pogleda što je zaista realno, jer ima puno osoba koje možda iste stvari oblače i u svečanim i u svakodnevnim prilikama. Zato u radu s mušterijama nastojim napraviti odjeću koja se može iskoristiti više puta. Prilagođavam se tom uvjetu mušterija, jer ne želim da među bezbroj nepotrebnih stvari imaju još jednu, moju.« 

 

Bogatstvo susreta

 

Ona kaže kako nastoji da s mušterijama ne završi suradnju samo u stiliziranju njenog odjevnog predmeta već da to bude nešto malo dublje. 

»To su često problemi i kompleksi u izgledu. Nije ta moda tako jednostavna, nisu svi manekenke ili modeli, a čak i oni imaju neke zamjerke na svoj izgled. Kao kreatorica odjeće se tome trebam prilagoditi i osobno možda više radim na tome nego da po svaku cijenu svoju zamisao do maksimuma provedem. Moja kreativnost svakako dođe do izražaja, to je nešto što dođe u procesu, ali važno je ne lažno ohrabrivati nego sagledati i kompleks koji mušterija ima, s kojim se nosi godinama i pokušati razumjeti. I tada u istini i ljubavi pokušati stvoriti odjeću koja će baš toj određenoj osobi odgovarati i u kojoj će ona biti zadovoljna.Neke mušterije su vrlo otvorene, realno sagledavaju, nije im teško prihvatiti istinu, a nekima je to jako teško. Svaka osoba je posebna, stvorena na Božju sliku, vrijedna, svaka je malo Božje jedinstveno djelo i želim se i ponašati prema svakom kao prema jedinstvenom Božjem djelu. Nekad bude u jednom danu sto različitih karaktera, susreta, ali to me obogaćuje. To su susreti s osobama koje imaju različite uloge, uloge poput Šimuna Cirenca, Veronike, majki, uplakanih žena. Nije sve uvijek idealno i ružičasto, a svi mi smo u različitim trenucima svaka od tih uloga.« 

 

Nitko ne zna sve

 

Marija Kovač kaže da, kao što osoba ima izazove kad ode u dućan tako i ona ima sa sobom kad joj dođe mušterija:

»Mislim da je najvažnije u tome potražiti pomoć. Svi smo samo ljudi koji ne znaju sve, a da bi tražio pomoć moraš biti iskren prema sebi, moraš reći – ja ovo neću znati.« Razgovor završavamo s pitanjem što raditi sa stvarima koje stoje u ormaru, a više ih ne nosimo? »Mislim da 80 posto stvari treba davati, puno ljudi je u potrebi. Tu smo da jedni drugima pomažemo i filtriranje nepotrebnih stvari bi se trebalo bar dva puta godišnje uraditi. Imam neke drage stvari iz djetinjstva koje čuvam, što mi je májka šila, to su takve stvari koje se više ne mogu nabaviti, a ni napraviti. Takvim stvarima bi onda trebalo naći i pravo mjesto, jer one nisu za ormar u kojem mi je odjeća koju koristim svaki dan. Za njih treba imati kutak, možda na tavanu, gdje će se odlagati i zaštititi dok ih možda jednom ne poklonim nekome tko će to znati vrednovati«, kaže Marija Kovač koja je sponzorirala nagradnu igru u Hrvatskoj riječi jednom ženskom bluzom.