Jedini mogući put

 

Moj stav je da je koaliranje sa strankama na vlasti jedini mogući put za ostvarivanje ciljeva stranaka nacionalnih manjina. Od devedesetih do danas promijenio sam više stranaka, gotovo u pravilu onih kojima je lokal prioritet u djelovanju. Isto tako, uvijek mi je bio prioritet program koji je promicao suživot i jednakost svih građana, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Sada sam po prvi put član jedne stranke koja je na vlasti na svim razinama, a to je SNS. Razlog je upravo taj, jer mi je oduvijek u interesu bila dobrobit Sonte i Sonćana. Ne samo da živim u višenacionalnoj sredini, nego mi je i obitelj višenacionalna. Supruga mi je Hrvatica i tim pitanjima nisam opterećen u negativnom smislu. Po idejama sam najbliži onom što su uradili Mađari. Pásztor je koaliranjem sa strankom na vlasti pokazao svoj jasan stav i time izbjegao sva nagađanja o zakulisnim radnjama. Njegovim putem trebale su krenuti i ostale stranke nacionalnih manjina, a s aspekta žitelja Sonte svakako mislim i na DSHV.  Tako bismo imali mogućnost za izravno pokretanje pitanja koja su do danas nedorečena, a i za izravni utjecaj na poteze izvršne vlasti na svim razinama. Događanja iz bliske prošlosti na ovim prostorima, pa i u našem selu, jesu bila bolna, ali bilo bi najbolje prepustiti ih povijesti i nadležnim institucijama.   

I. A.  

 

Ni pod koju cijenu

 

Posljednjih nekoliko godina u vladajućoj koaliciji imamo vrlo različito profiliranih stranaka, od krajnje ljevice, do najtvrđe desnice. Ima tu i stranaka nacionalnih manjina, čak i onih koje baš i nisu bile u milosti crveno-crne koalicije tijekom ratnih devedesetih i kojima je mjesto isključivo u oporbi. Prije izbora pomalo sam bio i zbunjen nejasno definiranim stavovima dužnosnika naše nacionalne zajednice glede davanja potpore nekom od kandidata. Mislim i da stranke naše nacionalne zajednice, osobito DSHV, ni pod  koju cijenu ne bi trebale ulaziti u koaliciju s vladajućim strankama, jer nam programi apsolutno nemaju podudarnih točaka. Pod svaku cijenu moramo raditi na očuvanju svojega nacionalnoga identiteta na ovim prostorima, a ideologija stranaka koje su danas na vlasti ni po čemu nije sklona interesima nacionalnih manjina. Sve ružno što nam se izdogađalo u prošlosti još uvijek je vrlo svježe. Nitko od nas nije zaboravio devedesete i radikalsku prošlost današnjih struktura na vlasti, a koalicija s njima bila bi za mene poput stavljanja soli na svježe rane. Njihova današnja retorika je u odnosu na onu dijametralno suprotna, međutim, ne znam koliko je i iskrena, osobito na lokalu. Kao građanin, jednostavno nemam ni malo povjerenja u te ljude. 

I. A. 

 

Dvosjekli mač

 

Otkako sam umirovljen, polovicu godine živim u Sonti, polovicu na Hvaru, pa su mi dobro poznate političke prilike i u Srbiji i u Hrvatskoj. Mislim da najveći razlozi ulaska stranaka nacionalnih manjina u koalicije na vlasti nisu ideološke, nego isključivo praktičke naravi. Manjinske stranke vodi ideja da će, ukoliko su dio vladajuće garniture, lakše ostvariti svoja nacionalna prava. Međutim, to je ipak dvosjekli mač. Stranke nacionalnih manjina su na gubitku, osobito ukoliko je stranka na vlasti nadmoćno dobila izbore, pa zanemari interese nacionalnih manjina. Tako stranke nacionalnih manjina jednostavno nemaju dovoljno manevarskog prostora i moraju šutjeti, a to već neminovno vodi u opasnost od postupnog gubitka nacionalnog identiteta. Stoga mislim da bi uz jaku oporbu više mogle lobirati za svoja prava nego ukoliko su uz vladajuće. Sumnjam u dobar ishod takvih koalicija, jer za ostvarenje prava nacionalnih manjina postoje dobri zakoni i u Srbiji i u Hrvatskoj. Tih zakona se samo treba pridržavati, a to se može tražiti, možda još i efikasnije, iz oporbe. Mislim da si, ukoliko si uz stranku na vlasti, prodao svoju dušu, i da DSHV ne bi trebao koalirati sa SNS-om, nego sustavno raditi na promjeni svijesti birača. Ukoliko bi svi pripadnici naše nacionalne manjine dali glas DSHV-u, stranka bi imala snagu da naša prava dovoljno glasno traži i iz oporbe. 

I. A.