Iako to nije općepoznata stvar, kada je u pitanju popularna glazba, Vojvodina se ima čime podičiti. U ovotjednoj preporuci bavit ćemo se bendom Eva Braun iz Bečeja koji su gradić iz kojega dolaze uspjeli postaviti na pop-glazbenu mapu države, pa čak i regije. Bend je formiran sredinom 80-ih, ali su ga službeno osnovali tek 1991., nadjenuvši mu tada kontoverzno ime, ime Hitlerove supruge. Zvuk benda (ne računajući kasnije ekskurzije u malo jače rifove) može se okarakterizirati kao gitarski pop u svojem dosta klasičnom, ali po mnogima, najuspjelijem formatu. Njihovi glazbeni utjecaji idu od nezaobilaznih Beatlesa, preko kalifornijskih Beach Boysa i Byrdsa do domaćih VIS Idola, te vjerojatno i britanskih indie bendova iz devedesetih.
Danas, 2017. (iako su prilično neaktivni) u svojem opusu imaju puno toga, što ih s pravom drži jednim od najuspješnijih vojvođanskih, pa i srpskih bendova devedestih godina 20. stoljeća. Prije svega to je pet studijskih albuma (od debitanskih Prisluškivanja iz 1992. godine do Playbacka iz 2010.), nekoliko live snimaka, jedan EP za američko tržište snimljen na engleskom jeziku; okušali su se i u primijenjenoj glazbi (emisija Fore i fazoni, omnibus film Priče izgubljene duše, predstava Kaligula), a na koncu ne treba zanemariti hvalospjeve koje su dobivali od kritičara, kolega i drugih utjecajnih osoba iz svijeta glazbe te kulture uopće.
Preporuka je pala na drugi, po mnogima njihov najbolji album – Pop Music iz 1995. objavljen za tada opozicijski B92. Sačinjen od čak 15 pjesama, album je posveta, kako i sam naslov sugerira, pop glazbi kao takvoj ali i kao nekoj vrsti životnoga stava što ga odlikuje spoj slobodarskog i buntovničkog. Osunčan lijepim harmonijama, nježnim pratećim vokalima, aranžmanski začinjen klavirom, gudačima i klarinetom Pop Music je protuteža i (svjesni) pokušaj bijega iz turobne svakodnevice sredine devedesetih (materijal je, primjerice, sniman u uvjetima čestih restrikcija struje koje su u to vrijeme bile normalne).
Ploča je dala nekoliko hitova kao što su: Sasvim običan dan, Zmajevi, Sada ne znam gde sam ne znam šta i uvodna 25. avgust. Za prva tri navedena snimljeni su i solidni video spotovi, koje (kao i ostale numere s albuma) možete pronaći na youtubeu. Nešto dulja, 6-minutna Brian Wilson je jasni hommage najosebujnijem članu Beach Boysa, dok je završna Aljaska obrada Lou Reedove Stephanie Says. Krije se tu još pregršt kvalitetom ujednačenih trominutnih pop pjesama – Čas u prirodi, Bečej noću (simpatično poigravanje s temom koja uglavnom referira na velegradsko, a ne na bačke varošice) Veliki san, Groove, Cabaret Noir, Povedi me da hodam...
Iako je Pop Music odlično primljen (imali su pozitivnu recenziju čak i u svjetski uglednom magazinu Rolling Stone), iza zastora se događao ozbiljan problem: već za vrijeme snimanja albuma došlo je do narušavanja dobrih odnosa u bendu. Što možda i ne čudi, jer je u Evi Braun, u tada još uvijek originalnoj postavi, djelovalo čak tri jake autorske osobnosti – Goran Vasović, Milan Glavaški i Petar Dolinka. Konflikti su se intenzivirali te dolazi do razilaženja.
Bilo kako bilo, Pop Music je danas klasik domaćeg gitarskog popa. Godine 2007. dobio je, posve zasluženo, i svoje remasterizirano i dopunjeno izdanje (s demo snimkama i raritetima). Tim povodom kritičar Momčilo Rajin je zapisao sljedeće: »Da je Srbija tijekom devedesetih bila normalna zemlja onda bi Eva Braun bila ako već ne najpopularnija onda vrlo vjerojatno najutjecajnija grupa. Na žalost po Evu Braun i sve nas to nije bilo tako. Ponovno objavljivanje albuma Pop Music je nova šansa. Za Srbiju, naravno. Što se tiče Eve Braun – oni ne moraju brinuti. Rekli su svoje, spasili dušu i... mogu biti ponosni.« U potpunosti se slažem sa svime.
