Privatno poduzeće Salaš 024, izraslo na temelju bivše Zemljoradničke zadruge Salaš, bavi se prodajom umjetnog gnojiva, sjemena, pesticida, folijarnih gnojiva za prihranu, te dodatnog programa, ulja, maziva, akumulatora. Od 12 zaposlenih, šestoro je visokoobrazovanih stručnjaka, tri inženjera zaštite bilja, jedan stručnjak za informatiku u poljoprivredi i dva ekonomista, te firma nudi i savjetodavne usluge. Stručnjaci izlaze na teren, obilaze parcele, konstatiraju problem te nude i prijedlog rješenja. Prema riječima direktora Davida Anišića, firma nabavlja sav repromaterijal po najpovoljnijim uvjetima, trudi se osigurati ga na vrijeme, osigurava kredite te u vrijeme žetve u suradnji s drugim firmama organizira 12 otkupnih mjesta. Praktično, firma se bavim istim poslovima kojima se bavila i zadruga, a jedina je razlika u vlasničkoj strukturi, jer više nije u rukama zadrugara. Za razliku od zemalja Europske unije koje su prepoznale značaj zadruga i kooperativa i u kojima je zakonom regulirana i takva vrsta imovine, kod nas su funkcionirale stare zadruge koje u današnjem modernom, kapitalističkom svijetu ne mogu opstati, kaže Anišić. Najveći je problem što u našim zadrugama važi pravilo jedan zadrugar – jedan glas, za razliku od zadruga u Europskoj uniji gdje se pravo glasa određuje u odnosu na postotke pa tko ima veći udio ima i više glasova. Sudbina zadružne imovine je predmet rasprava. Za nju su zainteresirani zadrugari, država i veliki zemljoposjednici koji je žele kupiti jer je riječ o velikim površinama. Zbog tih interesa se nije dopustila ekspanzija zadruga i poduzeće Salaš 024 je zapravo posljedica sustavnog urušavanja zadruga u kojima ljudi nisu pronašli interes. 

 

Futures trgovina

 

Jedna od usluga koje Salaš 024 nudi za poljoprivrednike je kreditiranje. David Anišić kaže da se firma trudi osigurati najpovoljnije uvjete što nije lako, jer je tržište Srbije dosta neuređeno.  U okviru toga se prate cijene na tržištu i količina robe koje su na lageru. 

»Mogućnost koja će i kod nas sve više biti zastupljena su takozvani futures ugovori, to jest, mogućnost ugovaranja cijene unaprijed. Ovakva vrsta trgovanja je u Europi vrlo zastupljena, a riječ je o tome da se trećina roda proda unaprijed, trećina u žetvi, a jedna trećina se ostavi na lager. Kod nas se do sada radilo tako da se roba proda u žetvi ili ostavi na lager, a sada se može prodati i unaprijed, pa je naš posao pratiti cijene. Nikome ne preporučamo cijelu količinu prodati unaprijed, jer je pitanje kako će se usjev razvijati, znajući da se do žetve mogu dogoditi i oštećenja od leda ili druge nepogode. S obzirom na to da su ovakvi ugovori budućnost, radimo na njihovom uvođenju«, kaže David Anišić. 

Kao firmi, kaže sugovornik, bitno im je osigurati se, znači znati da zemljoradnik koji hoće trgovati futures trgovinom ima tu robu. Tada prate taj usjev, te ako je u dobroj kondiciji, mogu potpisati ugovor. 

»Ovaj način trgovine podrazumijeva pratiti burzu 365 dana godišnje, a ne samo kad je žetva. Tu je naša uloga i mi pratimo izvještaje u Americi, Brazilu, Kanadi, Europi, Rusiji, jer to sve utječe na tržište kod nas. Dajemo projekcije, ali se one ne mogu uzeti kao konačne, jer je na našem ‘plitkom’ tržištu dosta toga nepredvidivo. Svaka država ima svoju burzu, ali je najpoznatija čikaška u Americi, u Europi se prati burza u Parizu, a najnovija i za nas interesantna je situacija u Rusiji i Ukrajini. Naime, u posljednjih 10 godina se poljoprivreda u ovim zemljama brzo razvija, imaju velike površine, izvoze na Crno more, gdje i naš kukuruz i pšenica, preko Rumunjske, završava. Stoga mi puno ovisimo o Rusiji i Ukrajini«, kaže Anišić 

 

Usprkos uvjetima, napredni

 

U svemu je bitno imati točne informacije o količini robe s kojom se trguje, što na neuređenom srbijanskom tržištu nije slučaj. Amerika i Rusija, na primjer, kaže Anišić, preko satelitskih snimki točno znaju koliko čega ima posijano, preko tih snimki se usjevi i prate, a na temelju toga se vrši projekcija i izračunava cijena. 

»Kod nas cijena jako oscilira zato što ne znamo točno koliko imamo na primjer pšenice, događa se da imamo viška pšenice, a cijena raste, tako velikih oscilacija nema na uređenijim tržištima. Stoga je vrlo nezahvalno davati projekcije. Ipak, one poljoprivrednicima mogu biti neka pomoć u planiranju«, kaže sugovornik.

On ističe da su poljoprivrednici u subotičkoj regiji po uvođenju novih tehnologija, praćenju trendova, po praćenju europske, svjetske poljoprivrede, posjećivanju sajmova, izuzetno napredni, jedni od najnaprednijih u državi. 

»Hrabri su, ulaze u uzgoj novih kultura, uporabu nove mehanizacije, a mi ih u svemu tome pratimo. Često su o nekim novinama više informirani od nas, ali se zajednički trudimo gurati poljoprivredu u modernom pravcu, usavršavati se i ići u korak s vremenom, donositi nove trendove«, zaključuje Anišić.