Sportska sekcija HKUD-a Vladimir Nazor  iz Sombora jedna je od aktivnijih sekcija, a jednom godišnje svi članovi, bez obzira sudjeluju li na šahovskim ili stolnotenisačkim turnirima ili veslačkim natjecanjima okupe se na zajedničkoj sportskoj večeri. Prigoda je to da se uruče priznanja najboljim i najaktivnijim članovima, ali i najave nove sportske aktivnosti. Pročelnik sportske sekcije Pavle Matarić zahvalio je svim članovima na doprinosu koji daju u radu ove sekcije, koja aktivno radi od osnutka udruge, prije više od 80 godina.

 

Šahovska titula u rukama dame

 

Sportska večer priređuje se u završnici šahovskog turnira Memorijal profesor Franja Matarić. Ovogodišnji turnir, koji se održava 26 godina, okupio je najveći broj sudionika, čak 30. Prvi puta pobijedila je jedna žena, a titula je pripala Simani Matković, članici ženskog tima Somborskog šahovskog kluba, koji se natječe u  najvišem rangu, Prvoj ligi Srbije. Simana se kao favorit turnira izdvojila već nakon nekoliko odigranih kola. 

»Jeste da su mi još poslije trećeg-četvrtog kola čestitali na pobjedi, ali opuštanja nije bilo do posljenjeg kola. Komkurencija je bila solidna. Meni su najviše muke zadali Zoran Čota, od koga sam izgubila, zatim prošlogodišnji pobjednik Josip Ivkić«,  kazala je Simana. 

Drugo mjesto osvojio je Marin Ilić, a treće Josip Ivkić. 

»Zadovoljan sam drugim mjestom i kažem da sam sam sebe iznenadio, jer bilo je ovdje igrača boljih od mene«, kazao je Ilić koji je prve šahovske poteze povukao u rodnom Beregu. 

S ponosom kaže da šahovski klub u tom mjestu postoji više od 80 godina. Suradnja s Nazorom nekada je bila redovita, a kako kaže Ilić poslije nekoliko godina pauze ta suradnja bit će nastavljena. Najmlađi sudionici turnira bili su braća Paštrović, desetogodišnji Nenad i osmogodišnji Nemanja. Dobro su se nosili sa starijim i iskusnijih sudionicima turnira i zabilježeili i nekoliko pobjeda. Sportskoj večeri Nenad nije nazočio zbog rekreativne nastave, ali je zato mlađi Nemanja ponosno primio zahvalnicu kao najmlađi sudionik. Još ponositiji je bio djed Ivan Paštrović koji je i sam prije 40 godina sudjelovao i pobjeđivao na šahovskim turnirima u Nazoru. 

»Drago mi je što sam poslije 40 godina ponovno u Hrvatskom domu i što sam u prilici podržati svoje unuke i nadam se da će za nekoliko godina oni vratiti titulu u obitelj Paštrović«, kaže Ivan Paštrović, koji je početkom 70-tih godina bio dva puta pobjednik šahovskih turnira u Hrvatskom domu. 

U igri sa svojim unucima djed Ivan drži se taktike svoga oca koji mu nikada nije dopustio da pobijedi sve dok stvarno nije bio bolji. Za braću Patrović njihov trener Josip Dekić ima samo riječi hvale, ali kaže da je za ozbiljnije titule pred njima naporan višegodišnji rad. 

»Oni za svoje godine igraju odlično. Naravno, potreban je dugotrajan rad od  sedam-osam godina i tek onda se mogu očekivati rezultati. Drago mi je da su sudjelovali na ovom turniru, gdje su se borili protiv starijih što je u biti jako teško«, kaže Dekić, koji je i trener  prvoligaša ženskog šahovskog tima Somborskog šahovskog kluba.

 

Zagreb, Korčula, Metković...

 

I dok su šahisti okončali svoje turnire, za Nazorove veslače sezona tek počinje. Ovih dana u kanal će porinuti neretvansku lađu na kojoj će trenirati za predstojeća natjecanja, a prvo će biti krajem svibnja i to na zagrebačkom Jarunu. 

»Novo u našem kalendaru je Korčula, natjecanje na koje smo pozvani prvi puta. Drugi puta bit ćemo sudionici natjecanja na Jarunu. Očekuje se ove godine oko 20 ekipa, a za to natjecanje i mi se ozbiljno spremamo. Tu je i Bezdan, gdje smo bili i prošle godine, kao i već redovita natjecanja Vukovar – Ilok, i naravno Maraton lađa na Neretvi. Na Neretvu idemo sa željom da svoj prošlogodišnji rezultat, a podsjetit ću bilo je to 19. mjesto u konkurenciji 33 momčadi, još popravimo«, kaže kapetan veslačke ekipe Gašpar Matarić.  

»Prve i druge godine bilo smo na maratonu na Neretvi prava atrakcija. Bili su to naši počeci, ali smo svake godine bili sve bolji i pokazali smo da smo ozbiljni sudionici. Naročito smo se dobro pokazali prošle godine kada smo na brzinskoj utrci bili 11. Bio je to razlog što su članovi naše ekipe doslovno razgrabljeni za gostovanja na TV i radio postajama. Dok smo bili oko 30 mjesta, bili smo samo egzotika i ništa drugo«, kaže Tomislav Vuković. 

Za veslačka natjecanja sprema se i Petar Keresteš koji je prošle godine na Maratonu lađa na Neretvi stjecajem okolnosti bio u ulozi parićara. No, pokazao se dobro, pa će mu ta odgovorna zadaća pripasti i ove godine. 

»Za mene kao neiskusnog parićara sve je jako bitno, ali prije svega oslanjam se na ekipu. Kažu da su zadovoljni i nadam se da me neće mijenjati. Do sada sam bio na četiri maratona, spremam se i za peti i to je već postao kao neki ritual«, kaže Petar.