Obitelj Dekan iz Sonte, pater familias Goran (47), supruga Vera (52), sin Aleksandar (24) i Verin sin iz prvog braka Dejan Đanić (32) prošle godine su se vratili iz daleke Australije. Povučeni nostalgijom vratili su se u rodnu Sontu kako bi tu ostali i mukotrpnim dugodišnjim radom zarađena sredstva uložili u posao koji će im osigurati budućnost i tako neće dopustiti da im se kućno ognjište ugasi. Prošle i ove godine kupili su kuću i stan u selu i salaš sa oranicom u seoskom ataru. U kući čiji su sada vlasnici već od ranije postoje dva lokala, trgovinska radnja i kavana. Prodavaona mješovite robe Sydney plus d.d. odnedavno je otvorena, a ugostiteljski objekt temeljito je  renoviran i s radom će započeti u predstojećoj sezoni. 

 

Nostalgija je prevladala

 

Glava obitelji, Goran,  prvi je predložio povratak u rodno mjesto. Godine života i rada u dalekoj Australiji sve više su ga pritiskale. I pored zavidnog broja godina koje je tamo proveo, nikako nije uspijevao novu sredinu prihvatiti kao svoj dom. Sve više mu je nedostajao Dunav, rodbina, prijatelji. Konačno je, skupa s obitelji, prelomio i vratio se korijenima. Mladalačka želja za posjedovanjem salaša i okolne oranice  još uvijek je tinjala u njemu, a sada je bio u mogućnosti realizirati ju. Poučeni načinom života i rada u razvijenim zemljama Dekanovi su detaljno razmotrili stanje u Sonti, ali i u cijeloj državi i odlučili zarađena sredstva uložiti u svoju budućnost, u svoj obiteljski biznis. Znali su od početka da je to veliki rizik, ali su vjerovali u svoje mogućnosti. Vjerovali su i da će se situacija u Srbiji iz temelja promijeniti, da će država promijeniti odnos prema onima koji ulažu sredstva u biznis, u razvoj obiteljskih gospodarastava, time i u razvoj svojih sredina. Goran je na sebe preuzeo ono što najviše voli: brigu o salašu. Rijetko je u selu, pa smo ga, u nemogućnosti odlaska do njega zbog blatnjavih atarskih puteva, kontaktirali telefonski. 

»Sada sam svoj na svojem, tamo sam gdje se najbolje osjećam. Duša mi je našla mira u prostranstvima našega atara, sada opet uživam u druženju sa sebi sličnima. Drage volje sam u diobi obiteljskih zaduženja preuzeo brigu o salašu, o, kako bi stari rekli, paoršagu, o uzgoju stoke i peradi. I upravo taj dio posla trebao bi biti temelj našeg budućeg obiteljskog biznisa. Nismo izmislili toplu vodu, svuda u svijetu danas su u trendu mala obiteljska gospodarstva, sa zaokruženom proizvodnjom, preradom i vlastitim plasmanom proizvedenoga. Jednostavno, pokušavamo uraditi ono što drugi već uspješno rade. No, ne ide sve glatko. Umjesto da nas motivira i pomogne nam u svemu, jer mi ipak ulažemo vlastita sredstva, država nam silnim administriranjem otežava svaki korak. Iskustva s kompliciranim administriranjem i velikim troškovima vrlo su nam negativna. Ukoliko Srbija želi privući obitelji poput naše, mora pojednostaviti i znatno pojeftiniti sve potrebne procedure, jer nisu svi uporni poput nas. Znam više onih koji bi se drage volje vratili, ali su već u startu odustali upravo zbog navedenoga.«, kaže najstariji Dekan. 

 

Rješenje za željeni način života 

 

Mlađi dio obitelji, Dejan i Aleksandar, skupa s majkom Verom, ubrzano pripremaju potrebne papire za otvaranje ugostiteljskog objekta, a od siječnja im je u radu i prodavaona svježega mesa i prerađevina, suhomesnatih proizvoda i mješovite robe Sydney plus d.d. Ostali dijelovi plana realizirat će se kad se za njih budu stvorili uvjeti. 

»Mnogima je vrlo neobično to što smo se vratili u vrijeme kad većina mlađe populacije sanja o odlasku iz Srbije. Mi smo se na povratak odlučili na temelju iskustava svojeg trinaestgodišnjeg života i rada u Australiji. Otišli smo ranije, pa smo ranije i stekli neki kapital, koji će nam, bar po našoj procjeni, biti dovoljan za započinjanje obiteljskog biznisa u rodnom mjestu. Oni koji odlaze ne bi to trebali raditi bez kvalitetnih informacija o uvjetima života u zemlji u koju idu. Trebali bi dobro odvagnuti mogućnosti koje im se pružaju tamo i ovdje. Svi će kroz nekoliko godina shvatiti da živjeti vani nije tako lako kako odavde izgleda. Skupe su nekretnine, visoke su stanarine, nisu ni dažbine zanemarive. Iskusili smo koliko je Australija odlično uređena država, ali sve to ima svoju cijenu.«, govori nam Dejan. 

»Sa sredstvima kojima smo raspolagali, odnosno našom ušteđevinom, ovdje pokrećemo puno jači biznis nego što bismo mogli u Australiji. Prodavaonu razrađujemo, restoran namjeravamo otvoriti početkom ljetne sezone, a formiranjem potrebnog stočnog fonda na salašu namjeravamo otvoriti i mesnicu i tako zaokružiti naš biznis.«, dodaje Aleksandar. 

 

Namjeravaju ostati u Sonti

 

Dekanovi i Đanićevi u posao nisu ušli sa željom za brzim bogaćenjem. Planovi su im dugoročni. »Nadam se da će se u Srbiji poboljšati poslovni ambijent i da će državna administracija u budućnosti raditi onako kako radi u naprednim zemljama. Ukoliko bih povukao paralelu između Australije i Srbije, bespogovorno bih se opredijelio na investiranje ovdje. Prije svega, tamo za pokretanje biznisa moraš uložiti puno veća sredstva. Pretpostavljam da je to zbog osjetno manje kupovne moći u Srbiji. Lošija strana je to što je u Srbiji administriranje znatno sporije nego u Australiji, pa je potrebno puno više vremena da se uloženo počne vraćati.«, priča Dejan. 

»Već prigodom planiranja kakav bismo biznis mogli pokrenuti, uzeli smo u obzir kupovnu moć lokalnog stanovništva. Odabrali smo upravo ono što je ljudima najpotrebnije, a to je roba široke potrošnje i prehrana. U uvjetima ograničenih mogućnosti potrošnje možemo se lišavati svega, ali jesti moramo. Za salaš smo se opredijelili, misleći na budućnost. Tu bi nam trebala biti osnova eko proizvodnje, a razmišljamo i o uplivu u vode etno turizma. No, za ovu godinu prioritet nam je ustabiliti trgovinsku i ugostiteljsku djelatnost. Moramo ići korak po korak, jer se držimo one stare pučke izreke: sve što je brzo, to je i kuso. Ambiciozni smo i spremni na uporan i ustrajan rad, svjesni da nam nitko ništa neće pokloniti.«, dodaje Aleksandar. »Neuspjeha se ne plašimo, jer vjerujemo u sebe i svoje radne navike, a u krajnjem slučaju, ukoliko bi nešto pošlo po zlu, još uvijek imamo i australsko državljanstvo, pa se na zeleni kontinent možemo vratiti kad god poželimo. No, nadamo se da do toga neće doći i da ćemo imati lijepu budućnost u našoj Sonti.«